Ovdje počinje šuma

Tamo gdje riječ ljubav gotovo da i ne postoji, a strah se nasljeđuje poput starog komada odjeće, jedno dijete uči gledati, pamtiti, preživjeti… Nije to laka zadaća u obitelji obilježenoj neimaštinom i šutnjom. Iz stranice u stranicu, od predmeta do predmeta, od situacije do situacije pred nama se stvara svijet bez jednakih tanjura, u kojem velika obitelj živi u dvjema sobama s betonskim podom, gdje nema novih stvari, nasilje je svakodnevno, a siromaštvo neiskorjenjivo.

Dok odrasli tonu u šutnju, bijes ili nemoć, dijete sve upija: mirise, zvukove, predmete, geste, krhotine porculana, životinjske tragove i riječi izgovorene napola. Od svega toga ono stvara vlastiti svijet — priče satkane od kukuruza, blata, konjā, šuma i malih stvari koje postaju nositelji sjećanja. S razine poda izrasta snažan pripovjedač, glas koji iz boli i oskudice oblikuje značenje, nježnost i otpor.

Ovdje počinje šuma intimna je i nemilosrdna kronika siromaštva, nasilja i egzila — priča o ženama koje trpe, kućama koje nestaju i sjećanjima koja nastavljaju rasti iz pepela. Monika Herceg ispisala je snažan, lirski i potresan roman o odrastanju u sjeni obiteljske i povijesne traume, ali nadasve o jeziku koji se rađa iz stvari, iz tijela i priča naših predaka. Njezine rečenice sijeku poput sjekire, miluju nježno i hrapavo poput konjskog jezika, bole i tješe istovremeno. Ovdje počinje šuma najviše od svega pokazuje kako se od krhotina svakodnevice rađa glas dovoljno jak da ispripovijeda ono što drugi nisu mogli ni izgovoriti.