Omiljena igra

...i njegovoj potrazi za vlastitim pjesničkim glasom. I dok se Breavmanovi doživljaji uvelike poklapaju s onima iz Cohcnova života - očeva smrt, majčina neuroza, boravci u ljetnom kampu, i premda je Breavmanov prijatelj Krantz sličan Cohcnovu prijatelju Mortu Rosengartenu, poslije poznatom kanadskom kiparu, i premda je u roman uključena Breavmanova poezija u stvari Cohenova poezija iz njegove druge knjige Kutija sa začinima Zemlje, sasvim je pogrešno pretpostaviti kako je riječ o autobiografskome romanu. Breavman nije i ne može biti Cohen, ne samo zato što pripovjedač održava ironičnu distancu prema svome protagonistu, nego zato što "Lawrence Breavman nije ja. Ali smo učinili mnogo istih stvari." Fragmentarna struktura romana koju čini niz lirskih pasaža, autobiografičnost, divlja romantičnost, ljubav i seksualnost, dnevnički ulomci u kojima Breavman pripovijeda o sebi u trećem licu - sve je to prepoznatljiv kompendij Cohenovih motiva. - Shvati, Omka - često mi je govorio nakon što bi popio - ići ćeš u miliciju - s takvim imenom, pa još kad uđeš i u Partiju... Premda je otac ponekad morao pucati u ljude, bio je to čovjek dobre duše, vesele naravi i druželjubiv. Mene je jako volio i očekivao je da ću u životu uspjeti postići barem ono što je on uspio. A on je želio dobiti komad zemlje pokraj Moskve i uzgajati tamo ciklu i krastavce - ne za prodaju na tržnici ili jelo, premda i to, nego zato da bi, gol do pasa, štihačom usitnjavao zemlju, gledao kako se miču crvene gliste i druge podzemne životinje, da bi kroz cijelo dačno naselje vozio tačke s gnojem te zastao kod tuđe ograde da se malo našali."Moglo bi se reći kako autorov uspjeh proistječe iz poznavanja naravi ljudi svog okruženja koji postaju modeli tvorbe junaka komedija. No, biti blizu ljudima ne znači i poznavati ih, a još je teže njihovo humorno ozračje sačuvati i oplemeniti u književnosti. Baueru to uspijeva možda i stoga što se ne odvaja od narativne razine vlastitih junaka i njihova shvaćanja životnih iskušenja. Bez obzira koliko bila naizgled trivijalna ona obilježavaju svakodnevnicu života koja sitne tragedije pretvara u farsu ili ih sublimira humorističkim egalitarizmom.