Koma

...kad ga je, dok se vraćao doma posljednjim vlakom, napalo londonsko podzemlje. Sada se pokušava ponovno vratiti  život. Njegova razmišljanja lete poput sna između bolničkog kreveta i maglovitih i nejasnih raznih mjesta - njegovog stana, prijateljeve kuće, prodavaonice ploča, knjižare, njegove rodne kuće, svetišta - pozorno ispitujući i istražujući nejasnoću sjećanja na prošlost i pitanja o budućnosti, bez odgovora.
Roman je prožet kafkijanskom dvosmislenošću i nejasnoćom - je li pripovjedač budan ili sanja? Jesu li počeci užasa i strahova s kojima, se suočava samo u njegovoj glavi? Je li ikad izašao iz kome? Postoji li razlika između nas i naše mašte? - a Garlandov slikovit govor i rečenica sa skrivenim značenjem više sliči vježbi nego pravom istraživanju.
Ova priča pripovijedana je teškim i mučnim izrazom (Zastao sam. Podigao sam ruku. Rekao sam: 'Hej.').Na kraju priče, kada pripovjedač ne može razlučiti što je stvarnost, a što mašta, napokon odlučuje: 'Ništa od toga nije bilo stvarno. Nije me briga.' A dobri su izgledi da i čitatelj osjeti isto. Četrdeset slika autorovog oca gospodina Nicholasa Garlanda, umjetnika i crtača političkih karikatura, urezanih u drvetu, izvrstan su i funkcionalan dodatak knjizi.