Knjiga zagrljaja (1989.) prozna je zbirka Eduarda Galeana, jednog od najuglednijih suvremenih latinoameričkih mislilaca i književnika. Sastoji se od 191 lirske priče i fragmenata u kojima autor progovara o politici, vjeri, kulturi, društvu, književnosti i životu. Knjiga zagrljaja neobična je knjiga zabilješki koje žanrovski lutaju od memoara, dokumentarnih zapisa, pjesama u prozi do eseja i političkog komentara. Umjetnici, krvnici, ljubavnici, fantastične životinje, izrabljivani birokrati i bezimeni siromasi nastanjuju njegove čudesne parabole, kratke priče i pjesme u prozi.
Galeano, koji je zbog vojne hunte u rodnom Urugvaju živio u egzilu od 1973. do 1984., opisuje kako je stvarati umjetnost u atmosferi političke represije. U Latinskoj Americi, u kojoj, prema Galeanu, vlada 'kultura terora', politika je neodvojiva od umjetnosti. To u umjetnosti rezultira magičnim realizmom, koji nam Galeano pokušava približiti i objasniti. Stvarati u takvom sustavu za umjetnika znači otkrivati ključnu važnost govora koji kazuje istinu, čitatelja koji je ušutkan, ali i nužan, te mašte koja oslobađa um i dušu iz zatočenog tijela.
Naposljetku, Galeano svojom knjigom grli sve one koji su pokušali stvarati u takvoj kulturi: svoje prijatelje, pjesnike i umjetnike koji su izražavali bezgraničnost ljubavi, čak i kad su patili zbog političke tiranije. Stoga je Knjiga zagrljaja slavljenje ljudskog duha koji je nepobjediv, ali i svjedočanstvo o jednom dostojanstvenom i ispravnom životu.
Sa španjolskoga prevela Ivana Glavaš Bakija.
