Kako se kalio Majstor

Mihail Bulgakov je hrvatskome čitateljstvu poznat ponajprije kao autor Majstora i Margarite – romana koji se kalio dvanaest godina (1928. – 1940.) i koji je nedavno proglašen jednim od najčitanijih ruskih romana svih vremena. Iako se spomenuti roman s pravom smatra vrhuncem piščeva opusa, treba istaknuti i to da je on tek logičan nastavak autorovih književnih veduta iz 1920-ih godina. Budući da je Bulgakov obogatio rusku književnost brojnim proznim i dramskim ostvarenjima (u moskovskim je krugovima početkom 1920-ih godina bio poznat kao ponajbolji moskovski feljtonist-humorist, a sebe je smatrao prije svega dramskim piscem), bilo bi uistinu nepravedno da njegova rana proza ostane u sjeni kultnoga romana. Kako se kalio Majstor je prva hrvatska antologija Bulgakovljeve rane proze (1919. – 1929.), u kojoj će se naći i relativno nepoznati Bulgakovljevi feljtonski počeci s Kavkaza. Dobar dio rane Bulgakovljeve proze zastupljene u ovoj antologiji posvećen je postoktobarskim ratnim prilikama, tj. duhovnim, etičkim i fizičkim aspektima Građanskoga rata. Taj će ratni ciklus upotpuniti i Bulgakovljeve autobiografsko-liječničke priče iz hvaljene zbirke Zapisi mladoga liječnika, vrhuncem koje se smatra poluautobiografska pripovijetka o borbi s ovisnošću – Morfij. Iako rođeni Kijevljanin, Bulgakov je bio izrazito moskvocentričan autor, što će se pokazati i u satiričnome remek-djelu Pseće srce, kao i u živopisnim moskovskim feljtonima i kratkim pričama iz prvih godina NEP-a. Upravo će se spomenutim djelima odraziti geniusloci nove sovjetske prijestolnice – Moskve, tj. njezin kameleonski karakter i oksimoronska priroda Leninova vremena (u kojemu se rađa i nova ljudska vrsta – homo sovieticus). U posljednjoj proznoj cjelini antologije Bulgakovljeve rane proze, naslovljenoj Crni mag (što je zapravo naslov najranije verzije velikoga romana Majstor i Margarita), do izražaja će doći Bulgakovljev zajedljivo-groteskni humor kojim opisuje i sjaj i apsurd sovjetskoga modusa vivendi.
(Ivana Peruško, prevoditeljica)