Jezero

Jezero, posljednji roman ugledne češke spisateljice Biance Bellove arhetipska je priča o odrastanju mladog protagonista Namija, koji se bori da preživi u okrutnim uvjetima i koji traga za vlastitim korijenima u zagađenom okolišu svoga opustošenog doma na obali neimenovanog jezera. Tematski je riječ o bajkovitom, zapravo mitskom, simboličkom tretiranju priče. Kronološki je kostur bildungsroman o odrastanju dječaka u surovim uvjetima, no sve što utječe na njegov život vremenski je, a i prostorno ispremetano tako da čitatelj stječe osjećaj da je stvarno riječ o golemom, simultanom mitskom prostoru i vremenu. Prostor se kreće od jezera, koje je zapravo more koje spaja sjever i jug Europe, ali se širi i u pustinjsko područje. Osim narodnih vjerovanja, u tom prostoru kršćanstvo i islam služe kao svojevrsni svjetonazorski orijentir u priči koja neizravno govori i o ruskoj okupaciji i pobuni protiv nje, kao i o uspostavljanju demokracije i pobuni islamskog stanovništva protiv vlasti, koja god bila, sve u istoj zemlji i u istom vremenu, kao da su se vrijeme i prostor zgusnuli u crnu rupu teškog života jednoga dječaka.

Češka autorica Bianca Bellová (1970.) već je svojom prvom knjigom Sentimentalni roman (2009.) pobudila golemu pozornost književne kritike i publike, a sljedeći roman, Mrtvy muž (2011.) njezinu je reputaciju učvrstio. U svojim romanima Bianca Bellová pokazuje osobit talent za opisivanje međuljudskih (u prvom redu muško-ženskih) odnosa, ne bježeći pritom od uznemirujućih pitanja i aktualnih problema našeg vremena. Za svoj četvrti roman, Jezero, nagrađena je 2017. dvjema prestižnim nagradama – Magnesijom Literom i Nagradom EU za književnost.

Sa češkoga prevela Katica Ivanković.