Odgovor na pitanje ima li života nakon smrti saznat ćete već u prvoj rečenici ovog romana. Svi njegovi likovi napustili su grubi ovozemaljski svijet ruralne Irske sredinom 20. stoljeća i skrasili se u grobnim rakama prema financijskoj darežljivosti bližnjih koji su ih pokopali. Neizbježnost njihove surove sudbine nastavlja se i onkraj svjetovnih okvira jer se svađe, netrpeljivost, jal i sitničavost na nevjerojatno živ i duhovit način transponiraju u zagrobni život. O brojnim likovima saznat ćemo sve u zaglušnoj kakofoniji glasova koji se bore za riječ, prepričavaju svoje živote i opisuju što je dovelo do njihove smrti. Prepuna humora, vulgarnosti, nepatvorene iskrenosti, ova dijaloška bravura oslikat će trenutak u povijesti Irske koji dosad nismo imali prilike čitati.
Grobna gruda prije svega je posveta Ó Cadhainovu rodnom kraju čiju je ostavštinu cijeloga života pokušavao sačuvati od zaborava. No autor to čini bez subjektivnog idealiziranja; njegova je Irska gruba tla koje je ljude koji na njemu obitavaju učinila oporima i tvrde kože. U vrijeme pisanja ovog romana, broj govornika irskog jezika spao je s 4 000 000 na 70 000, pa nam ovaj roman služi i kao testament još i danas prisutne borbe za identitet i suverenitet jednog naroda. Uz bok značaju koji ovaj roman nosi u kulturnoj povijesti Irske, on je nevjerojatno zabavan i aktualan. U Ó Cadhainovoj viziji života nakon smrti jasno je da sve boljke ljudskog karaktera ostaju nepromijenjene, pa se nameće gorko pitanje: ima li uopće života za života?
S engleskoga prevela Duška Gerić Koren.
