Granica zaborava

Kad obitelj kupi vikendicu u predgrađu uz šumu, naslijedi brigu o slijepom starom vrtlaru sa susjedne parcele. Premda nije ni rođak ni prijatelj, čovjek kojeg počnu nazivati Drugim Djedom postaje autoritet u obitelji: na njegov nagovor mlada žena unatoč životnoj opasnosti odustane od pobačaja. Naizgled bezopasan, Drugi Djed ipak na suptilan način polaže pravo na dječačića, a svojom krajnjom žrtvom zauvijek zapečaćuje njihov odnos. Kad puno godina poslije, kao Djedov nasljednik, pronađe u pisaćem stolu nekoliko neobičnih figurica i dopisnice s krajnjeg sjevera zemlje, mladi čovjek ne uspijeva zatomiti poriv da istraži njegovu prošlost. No kad sazna pravu istinu, preostaje mu samo granica zaborava...

Izvanredan roman ruskog pisca Sergeja Lebedeva Granica zaborava obiteljska je saga i putopis, kronika vremena i triler. Pomalo tmurna atmosfera, puno duha, nostalgije i ponešto ironije zaslužni su što je Lebedev već ovim svojim prvijencem dospio na listu deset najboljih romana The Wall Street Journala i priskrbio si usporedbe sa Solženjicinom. Uistinu važna knjiga.

,,Sergej Lebedev osvaja nova literarna područja. Njegova proza živi u preciznim prikazima i autorovu kolosalnom daru zapažanja."
(Der Spiegel)

,,Iznimna knjiga koja vodi čitatelje kroz samotne sjeverne ruske krajolike i otkriva tajne o jezivom nasljeđu sovjetskih gulaga opisane evokativnim i često poetskim prikazima ljudi i mjesta." 
(Celestine Bohlen, kolumnistica međunarodnog izdanja The New York Timesa)

,,Odlučnost kulaka, očaj bjegunca, osamljenost prazne knjižnice te tragedija dječaka i njegove zviždaljke tek su neke od mnogih slika koje prikazuju osiromašeno stanje zemlje, ljudi i nacionalnog duha kakvo je ostavio nepravedni i neporecivi dio ruske povijesti."
(Publishers Weekly)

,,Upoznao sam Sergeja Lebedeva... U njemu ima nešto nepokorno, zbog čega me podsjeća na životinju koja ne pušta ono u što je zarila zube. Lebedevljeve se knjige bave poviješću – ona se nadvija poput sjene nad sve što je napisao – a činjenica da je njezina prisutnost toliko jaka upućuje na to da ti sukobi i napetosti još uvijek nisu riješeni, da još uvijek pritišću rusko društvo na mračan, ali i opipljiv način."
(Karl Ove Knausgard, The New York Times Magazine)

S ruskog preveo Ivo Alebić.