Godina pijetla autobiografski je i kontroverzni roman Tereze Boučkove, stilski izbrušen, prepun grubog humora i samoironije, koji je postao senzacija u Češkoj te otvorio polemiku u koju su bili uključeni različiti društveni i kulturni slojevi od književnih krugova, socijalnih ustanova, domova za nezbrinutu djecu pa do samih roditelja.
Autorica progovara glasno i neuvijeno o usvajanju romske djece ne posežući u rječnik za dopuštenim i korektnim izrazima te svoju nutrinu otvoreno izlaže javnosti. Usprskos osobnoj frustraciji zbog neuspjeha na liniji žena-majka-spisateljica, Boučková je lucidno premrežila svoj tekst brojnim referencama na poznata književna, filmska i kazališna ostvarenja čime je napravila odmak od pukog dnevničkog narativa.
Pijetao je jedan od dvanaest znakova kineskoga horoskopa (i znak autoričina rođenja), značajke kojega su "poboljšanje i rješenje problema iz prethodne godine". Međutim, Terezi se događa upravo suprotno, ona proživljava najtežu godinu: njezina dvojica posvojenih sinova romskoga podrijetla u pubertetu postaju problematični, neukrotivi i neprepoznatljivi te nadjačavaju sva njezina dobronamjerna nastojanja. Posljedično, brak joj je poljuljan te zapada u stvaralačku krizu rastrgana željom da ispuni sve svoje uloge. Ipak, godina pijetla ima i pozitivnu putanju – vodi je od pukog beznađa do oslobađajuće hrabrosti.
S češkoga prevela Renata Kuchar.