Evanđelje po Barabi

Rimske su legije odavno pokorile Judeju i okolne zemlje, a Židovi očekuju poslanika i istovremeno snuju pobunu protiv svojega kralja izdajnika i rimskih osvajača. Među brojnim prorocima jedan se svojim načinom izdvaja; riječ je o Isusu. O njemu su ispisane nebrojene knjige, junak je brojnih romana, a iako imamo malo povijesnih zapisa iz Judeje toga vremena, zahvaljujući materijalnim dokazima znamo mnogo. Josip Mlakić odlučio je napisati roman iz perspektive jednoga od najomraženijih likova iz Biblije, židovskog pobunjenika Barabe, onoga kojega je Poncije Pilat ostavio na životu. Pišući Evanđelje po Barabi, Mlakić stvara sliku Judeje i Isusova života iz druge perspektive, plastično nas uvodeći ne samo u povijesne već i političke dileme svojih junaka, onih istih koje znamo iz apokrifnih i neapokrifnih evanđelja.

Mlakićevo Evanđelje po Barabi roman je o Isusu i pobuni, roman o očuvanju Hrama i izgradnji novoga, podjednako povijesni i suvremeni roman o ljudskim manama, izdajama, sumnjama i idealima. Evanđelje po Barabi roman je koji čitatelja tjera da misli o velikim pitanjima čovjekova postojanja i malim koracima koji pokazuju njegovu humanost.

"Mlakić piše kao jedan od nas, jedan između najobičnijih ljudi, čak kao jedan od suvremenih Raskoljnikova, domaćih Baraba, koji se izgnijezdio iz naših društvenih magli i vlastitih religioznih struktura, i struktura zla. I ovim nas romanom Mlakić nagoni, posebno lakovjerne vjernike i lakomislene nevjernike, da poput Barabe, ‘sina Oca’, preispitamo svoj život, svoj odraz u zrcalu, da se prozremo u jednoj od najobičnijih a najmjerodavnijih osoba u povijesti ljudskoga roda, u Isusu Nazarećaninu. Mlakić je majstor nenasilnoga prevrata onoga što je samorazumljivo i nenasilni postavljač sudbonosnih pitanja.”
(Ivan Šarčević)