Kroz ruho običnog, svakodnevnog, prilaze demoni koji su uzeli ljudska lica: lica učitelja, kotarskih notara, kaluđera, svećenika, običnih seljaka zabrinutih za svoju porodicu i blago. Upravo tu, u tom trenutku svatkovine zla i gubitka ljudskog, Jelić zastaje bez moći da osudi ... Zavičaj u ovom slučaju ne znači samo mjesto punog zbivanja životne priče, nego prije svega mjesto bola i ljubavi ...