Busbuskalai

Svoju sintaksu strah od ljubavi nerijetko pretpostavlja ljubavi samoj, a nemoć individue za potpunim otvaranjem/ostvarenjem vlastite tjelesnosti u kontaktu/koliziji s partnerom/suputnikom/suparnikom doživljava kao prividnu moć beskompromisnog i posesivno-opsesivnog očuvanja vlastita psiho-identiteta pod svaku cijenu. Ne-moć ljubavi i decentrirani/okljaštreni eros postaju u ovovrsnoj psiholibidinalnoj gramatici nosive figure seksualnosti, gradeći svoju fragilnu "dominaciju" nad drugim/drugošću primarno od materijala posjedovanja a ne odricanja, uzimanja a rjeđe bezuvjetnog davanja, sprezanja a ne umnažanja libidinalnog čvorišta erosa. Poetika odustajanja, nesvodivi rizik (tek potencijalne) dezintegracije osobnog u kontaktu s alteritetom voljenog bića, rigidni agon bdijenja nad ionako permanentno mjenjivim vlastitim psihogramom, karakterne su maske (post)modernih ljubavnika koji načelom jednine bezuspješno pokušavaju supstituirati načelo jednosti. Robert Bebek, Mogućnosti