Brod luđaka je samosvojan spjev koji se sastoji od stotinjak (pokojega više ili manje, ovisno o izdanju) pjevanja/poglavlja posvećenih različitim oblicima ludosti/gluposti; onodobna (kraj 15. stoljeća) je to 'kritika svega postojećeg' u kojoj nitko, pa ni Crkva, ne ostaju pošteđeni. 'Ukrcavši' u svoj brod sve i svakoga tko je to, po njemu, zavrijedio, Sebastian Brant postiže efekte kojima je i danas teško naći premca. Kako vrijeme odmiče, čini se da nam Brant govori sve više, sve snažnije i, što je najvažnije, književno sve uvjerljivije.
Posebna vrijednost Brantove knjige njezin je likovni aspekt – drvorezi, o čijoj kvaliteti i izvornosti ponajbolje govori činjenica da još uvijek nije dokraja odbačena hipoteza da ih je izradio mladi Albrecht Dürer. Slavna slika Brod luđaka Hyeronimusa Boscha, ovdje na koricama, datira između 1494. i 1510., pa je za pretpostaviti da je i Bosch pročitao Brantovu knjigu.
U 20. stoljeću alegorijski motiv broda luđaka postaje iznimno podatan za slobodarsku kritiku, ali i u pop kulturi – osim u naslovima brojnih filmova i romana, posebice se to odrazilo u rock glazbi. Teško da se Brant, kad je 1494. u Baselu dao tiskati svoj Brod luđaka (Das Narrenschiff), mogao nadati tolikoj dugovječnosti i uspjehu svog djela. Kako god bilo, njegova moralna satira postala je najuspješnije književno djelo na njemačkom jeziku prije reformacije, dok se na hrvatsku inačicu načekasmo, eto, više od pola tisućljeća... Danas je posve jasno da je Brant književni majstor i da je njegovo djelo od neprolazne vrijednosti.
O aktualnosti nema spora, jer zasigurno ni danas ne bi bilo preteško natrpati neki novi brod luđaka zaslužnicima iz našega neposrednog okruženja!
S njemačkoga preveo Dubravko Trojanac.
