Brat

Drugi roman cijenjenog kanadskog pisca otvara nam neke od gorućih tema današnjice ispreplićući visoku književnost s problematizacijom društva. Stoga ne čudi da ga je anglosaksonska kritika istaknula kao važan glas ne samo tzv. imigrantske proze, već i čitave kanadske književne scene.

Glas pripovjedača Michaela vodi nas kroz ovaj briljantno elegičan roman čija se radnja odvija paralelno u sadašnjosti i 1980-ima. Scarborough je siromašna četvrt u Torontu, dom migranata i njihove društveno marginalizirane djece. Roditeljima na zidovima vise „beskorisne strane diplome", a lokali se oglašavaju „domaćim okusima". Braća Francis i Michael dio su te kulise, djeca trinidadskih imigranata; nestalog oca i majke koja radi po dvije smjene kako bi preživjeli. Tijekom odrastanja bore se s okrutnim predrasudama i niskim očekivanjima okoline. Stariji Francis sanja o glazbenoj karijeri, ali tragična pucnjava preusmjeriti će njihove čežnje i životne puteve u zaglušujuće beznadnom smjeru. Kada nas tkanje romana smjesti u sadašnjost, saznajemo da Michael još uvijek živi u četvrti s majkom, ali bez Francisa. Michaelova djevojka iz djetinjstva, sada spisateljica, vraća se u rodno naselje i prisiljava majku i sina da izvuku na površinu slojevitu tugu i sjećanja na Francisa.

Chariandyjeva proza samouvjerena je i snažna; svaka riječ je na svom mjestu. Baveći se nekim od najosjetljivijih tema našeg doba poput ponižavajućeg položaja djece imigranata, utjecaja policije u siromašnim predgrađima i nasilja nad najslabijima, autor mudro i precizno nijansira tijek naracije.

„Brat je gorko-slatki hommage opasnosti koju nosi nada i nedostatnosti koju nosi tuga."
(Catherine Hernandez, Quill & Quire)

„Chariandyjev drugi roman Brat izvanredno je dirlji i fino satkan portret njegova rodnog grada... To je slavlje i obračun, studija o jednoj zajednici i obitelji te o načinu na koji jedno ovisi o drugorme, o moći umjetnosti da stvara, a onih koji su na vlasti da uništavaju."
(Mark Medley, Globe and Mail)

„Brat je sjajan roman pisca s talentom i preciznošću poput Junot Díaz i Dinawa Menegestua. Njegovo srce kuca, a jezik mu je oštar. Elegantan je, životan i nesumnjivo mrak. Ovo je najdirljivija knjiga koju sam ove godine pročitao."
(The Guardian)

Roman je s engleskog prevela Una Krizmanić Ožegović.