Ruskim Bookerom nagrađeni roman Olge Slavnikove 2017. danas, kada se pojavljuje pred domaćom knjiškom publikom, čitamo u realnom vremenu – kao upravo nevjerojatno suvremen. Kada je, međutim, prije nešto više od deset godina napisan i izvorno objavljen, bio je smješten u blisku budućnost te ponešto distopijski uokviren.
Svijet 2017. – kada pada stota obljetnica Oktobarske revolucije – barem u Rusiji, u kojoj se njegova kompleksna i zavodljiva radnja odvija, stajao je na pragu ekološke katastrofe te nove, vrlo neobične revolucije – njezinog, mogli bismo reći, karnevalesknog uprizorenja. Grubi i istovremeno sanjivi svijet provincije, uralskoga masiva uronjenog u mitove magičnog kamenog svijeta, ali i posrnuli narativ industrijskog napretka nešto novijeg datuma, kulisa je za neobičnu galeriju likova: stalkera, sakupljača i ilegalnih trgovaca mineralnim bogatstvom i dragim kamenjem, lokalnih tranzicijskih moćnika, polusvijeta, i novih, medijskih i showbizz zvijezda i zvjezdica.
Podloga svemu neobična je ljubavna priča s neočekivanim raspletom; prozračan, neopipljiv odnos neurečenih sastanaka, čija protagonistica podsjeća isprve na Cortázarovu Magu, da bi završila kao karikatura skorojevića. Istovremeno Rusijom se širi val kostimiranih, krvavih nereda nekih novih "Crvenih" i novih "Bijelih" – stare sjekire su iskopane, a povijest, sasvim je izvjesno, ne samo da nije završila, nego upravo iznova počinje. Na više načina ovaj je roman reprezentativno djelo suvremene ruske književnosti, izdanak njegovane epske tradicije.
S ruskoga preveo Ivo Alebić.
