Posljednji dani čovječanstva

Posljednji dani čovječanstva (Die letzten Tage der Menschheit, 1922) monumentalan je dramski kolaž o civilizacijskoj kataklizmi Prvoga svjetskog rata, antiratna drama u kojoj je Karl Kraus kritički bespoštedno dao sveobuhvatnu panoramu života austrijskog društva u doba 'kad su operetni likovi igrali tragediju čovječanstva' i prikazao raspad cijele jedne epohe. Riječ je o višeslojnoj, kompleksnoj dijaloškoj kompoziciji nazvanoj 'tragedija', o golemoj, minucioznoj montaži dijaloga i dokumenata o ratnim zbivanjima i psihozama izazvanim ponajprije i ponajviše novinskom ratnohuškačkom propagandom.

Sam je autor o svome djelu zapisao: Najnevjerojatnija djela o kojima se ovdje izvještava doista su se dogodila; samo sam slikao ono što su činili. Najnevjerojatniji razgovori koji se ovdje vode bili su doslovce izgovoreni; najzvučnije su izmišljotine citati. [...] Moja se zasluga ne sastoji u tome da sam nešto izmislio, nego u tome da se vjeruje kako sam ja to morao izmisliti, jer se ne vjeruje da se to može doživjeti.
Za Miroslava Krležu ova je knjiga 'između proturatnih knjiga svakako najistinitija': Karl Kraus ostao je izoliran od bečke sredine i dosljedno razuman, on nije nasjeo nijednoj laži ratnog zbivanja. Svi najstrašniji simptomi nepatvorene stvarnosti odražavahu se u lažima dnevne štampe, i baš tu laž dnevne štampe, taj nerazmjer između tragike onih, koji umiru na ratištima, i novinarskog govora, kojim se to umiranje pretvara u dobit izvanrednog izdanja, tu laž otkrio je Karl Kraus kao najveću laž takozvanog 'junačkog velikog vremena'. [...] Ako se u Beču našao netko, tko je spasao intelektualnu čast toga fatalnoga grada u sveopćem ludilu, to je bio urednik 'Baklje'...

Karl Kraus (1874-1936) počevši od 1899. izdaje satirički časopis Die Fackel (Baklja) koji uređuje odnosno ispisuje do kraja života. Stvaralaštvo u stihu objedinio je u 9 svezaka pod naslovom Worte in Versen (Riječi u stihovima). Među mnoštvom eseja i teorijskih spisa ističe se studija Sittlichkeit und Kriminalität (Ćudorednost i kriminalnost, 1908). U njegovu stvaralaštvu posebno mjesto zauzimaju drama i aforistika: 1909. objavljuje Sprüche und Widersprüche (Izreke i protuslovlja), 1912. Pro domo et mundo, a 1918. treću knjigu aforizama Nachts (Noću). Bio je vrstan je prevodilac Shakespeareovih drama i soneta.

S njemačkoga preveo Sead Muhamedagić; redaktura prijevoda Damjan Lalović.

Knjiga je objavljena uz potporu Kulturnog programa Europske komisije.