Četvrtak
20.12.2018.

Zlatni Bookser 2018




Extra_large_cats
Foto: Thirteenth Nile / Flickr
A+ A-

Kraj je godine, počinju praznici, a i zima je naposljetku došla s akademskim kašnjenjem. Vrijeme je kad ljudi sjede doma, jedu, kite jelku, gledaju božićne filmove i pitaju se koja su najbolja književna ostvarenja godine na izmaku. Neki navodno odlaze i na skijanje ili planinarenje, ali takve ne poznajemo. Stoga se priključujemo pitanju: koje su najbolje knjige 2018. godine?

Ne znamo, nismo ih sve pročitali, ali o dobrom dijelu knjiga smo ipak pisali u našim kritikama, začitavanjima i ljetnim preporukama našeg kroničara F.B.-a. I sada izdvajamo ukupno deset domaćih i stranih naslova koje smo sa zadovoljstvom pročitali tijekom godine.

Djela domaćih autor(ic)a

Pročitali smo sijaset dobrih knjiga domaćih autora, ugostili smo i neke od njih poput Tanje Mravak (Naša žena) i Selvedina Avdića (Kap veselja). Teška srca izdvojili smo još šest naslova koje navodimo abecednim redom po imenu autora.

+ Slavenka Drakulić: Nevidljiva žena i druge priče (Fraktura, 2018.)

K. Špiranec: "Drakulić jednostavno, ali učinkovito problematizira krhkost naše ličnosti, često prešućenu anksioznost, kao i njene posljedice na društveni i emotivni život osoba starije životne dobi. Ova uvjerljiva i pitka knjiga uspijeva uznemiriti čitatelja jer usmjerava našu pažnju na ono što ponekad ne bismo željeli vidjeti, poput ožiljka na mjestu gdje se nalazila dojka, ili mrlje na odjeći prouzrokovane inkontinencijom."

+ Emir Imamović Pirke: Terorist (VBZ, 2018.)

V. Arsenić: "Tek kad sam osvestio subverzivnu snagu teksta koji me naterao da se ozbiljno zamislim nad svim pročitanim i nepročitanim, nad svim učinjenim, a još više nad neučinjenim, nad svim kukavičlucima i konformizmima kojima sam predan, promenio sam odnos prema njemu. Cvil svih nas, vajnih cinika, svevidećih i sveprezirućih, odjekuje nadaleko. Roman Terorist nam kaže da je vreme da se zbog toga zabrinemo."

+ Damir Pilić: Kao da je sve normalno (Sandorf, 2018.)

M. Bošnjak: "Tema ovog romana-eseja zapravo je raspad Jugoslavije, a put u Sarajevo, kao geografsko i kulturno središte velike jugoslavenske ideje o bratstvu naroda, zatvara krug usporedbe s Thompsonovim prvim i posljednjim gonzo romanom. Oba romana su potraga za izgubljenim vremenom i izgubljenim snom: onim o slobodi, koji je snivala pobunjena generacija 'djece cvijeća' u 'ljeto ljubavi' 1968. godine, te onim koji se i danas priziva u mislima velikog broja ljudi na spomen imena jedne izgubljene zemlje."

+ Martina Vidaić: Mehanika peluda (Hrvatsko društvo pisaca, 2018.)

L. Butković: "Pjesnički svijet je uglavnom svijet ljubavne i socijalne grubosti – potonju svjedoče akterice, redom prekarne ili umirovljene radnice (sobarica, beračica maslina, pacijentica, itd.) Također, zbirkom cirkulira niz, uglavnom, krhkih životinja – leptiri, zečevi, telad – što markira ranjivost, napuklost modernog svijeta. Zbog te napuklosti ženski subjekt manifestira se ujedno kao ispaćen i jak, slomljenog tijela i oštrog rezona; istom logikom, pjesnički iskaz lavira između lamentacije i manifesta."

+ Marko Vidojković: E baš vam hvala (Jesenski i Turk, 2017.)

D. Plečić: "Ovaj SF roman doista je odjeknuo u regionu poput istinskog osveženja, što ukazuje na to da je Jugoslavija pored stigmatizacije i tabuizacije u revizionističkim nam republikama povrh svega inherentno zajednička tema. Raduje to što Vidojković nije povlađivao jugonostalgičarima, nije idealizirao prošlost, obesmislio budućnost niti je relativizovao vrednosti, već je suptilno tepao svom adresatu tematikom kojom se iznad svega želeo sam igrati."

+ Ivan Vladislavić: O detektivima (Edicije Božičević, 2017., prevela Katja Knežević)

L. Kozina: "Na tehničkoj razini očarava Vladislavićeva postmodernistička zaigranost – kako u korištenju različitih jezičnih izraza (od slenga do korporativnog govora), tako i u problemima kojima se bavi (odnos umjetnika i umjetnosti, granice jezika...), dok možda čak i više očaravaju trenuci kad se njegov strogi, formalni jezik omekša suptilnim humorom i emocijama. Nema mnogo suvremenih pisaca koji uspijevaju tako efektno postići balans između eksperimentalnosti i emocionalnosti."

Djela stranih autor(ic)a

Bogatu prijevodnu književnost pratio je Booksin spoj mladosti i iskustva: s jedne strane polaznice naše studentske prakse, a s druge strane mladi kritičarski veteran Ivan Tomašić i 'stari vuk Začitavanja' F.B. Evo što su upecali:

+ Eduardo Galeano: Knjiga zagrljaja (Iris Illyrica, 2018., prevela Ivana Glavaš Bakija)

F.B.: "Galeano na jednoj ili najviše dvije stranice priča male-velike priče o ljudima i njihovim sudbinama, opsesijama. Njegova trajna preokupacija upravo su otvorene vene Latinske Amerike, životi zgnječeni i uništeni pod čizmom diktature, zločini počinjeni za vladavine sumračnih režima diljem Latinske Amerike, mizerija koju su za sobom ostavili, život u egzilu i sjećanja kao prokletstvo i blagoslov onih koji su morali otići."

+ László Krasznahorkai: Svijet ide dalje (Naklada OceanMore, 2017., prevela Viktorija Šantić)

F.B.: "Pravi pisci, kakav je i naš Krasznahorkai, osuđeni su na bivanje u onostranom svijetu gdje je sve moguće ili ako hoćete – gdje ništa nije nemoguće. To je doživotna robija i zato je književnost, kao što smo mnogo puta upozoravali, vrlo opasno područje. Književnost možeš odbaciti, ali ona će se vratiti i iznova te zaposjesti kao moćan zloduh. Tako je, nagađamo, bilo i s Lászlóm – Sotonski tango nije bio kraj, već početak jedne od najnevjerojatnijih književnih avantura našeg doba."

+ Robert Seethaler: Čitav jedan život (Naklada OceanMore, 2017., prevela Željka Gorički)

I. Tomašić: "Seethaler je jedan cijeli život organizirao u roman blagog pripovijedanja s upečatljivim opisima prirodi sklonog junaka i njegovog staništa. Činjenica da je tekst objavljen 2014. podsjeća nas da iz današnjeg svijeta ipak nije potpuno iščezla moć kontemplacije i pripovjedne koncentracije na nešto sporo, repetitivno i teško, na nešto što ne robuje tržišnim trendovima i ne računa na dnevnopolitički angažman čitatelja."

+ Leïla Slimani: Uspavanka (Fraktura, 2018., prevela Vlatka Tor)

M. Borović: "Dadilja Louise kod čitateljica i čitatelja izaziva ljutnju jer nije preuzela kontrolu nad svojim životom dok je mogla, ali i suosjećanje jer je iskorištena, potlačena i nije imala priliku živjeti boljim životom za kojim žudi. Kroz cijeli roman, Louise je pasivan lik koji djeluje samo u sjeni tuđe sreće. Na kraju, dok zapravo čekamo da nešto napravi i da se osveti, ona postaje aktivni lik koji pod pritiskom društvene nepravde i nemoći čini stravičan zločin koji mi barem malo opravdavamo."

***

Popis od deset knjiga je tu. Preostaje vam samo iduće: dočepati se knjiga, otkazati božićne ručkove i domjenke, zaključati vrata i upaliti grijanje. Sve najbolje!

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.