Foto: Damir Krajac/Cropix
Redakcija beogradskog tjednika Vreme objavila je da je u 60. godini života u Novom Sadu, nakon duge i teške bolesti, preminuo novinar i književnik Teofil Pančić.
Autor više od dvadeset knjiga, uglavnom zbirki eseja, Pančić se istaknuo kao jedan od najznačajnijih intelektualaca regije. Među njegovim djelima izdvajaju se Urbani bušmani, Čuvari bengalske vatre, Osobeni znaci i roman 39 dana juna. Bio je i dobitnik brojnih nagrada za novinarsku hrabrost i etiku, uključujući priznanja Dušan Bogavac, Jug Grizelj i Srđan Aleksić.
Kao dugogodišnji kolumnist redakcije Vreme, književni kritičar i urednik kulturne rubrike, Pančić je ostavio neizbrisiv trag u novinarstvu. Pisao je i za brojne druge medije, uključujući Slobodnu Europu, Jutarnji list, Našu Borbu, Globus, kao i mnoge druge. "Odlazak Teofila Pančića prkosi paroli da nema nezamenljivih. Njegovom smrću Vreme ostaje bez jedinstvene pojave široke erudicije, unikatnog karaktera, nepogrešivog osećaja za pravednost i bez autora neponovljivog stila. Iako je govorio da se, etnički, uvek osećao samo i jedino kao Vojvođanin, Teofil je ostavio trag na prostoru čitave Jugoslavije, zemlje koje tehnički više nema, ali, sigurni smo, cela danas žali", poručili su iz redakcije.
Na stanici njegova hrvatskog izdavača Hena com u njegovoj biografiji navedeno je sljedeće: "Od 21. veljače 1976. do 30. prosinca 1991. živio je u (Novom) Zagrebu, u Aleji Viktora Bubnja. Dakle – odrastao je u Zagrebu, ukoliko je ikada odrastao, što je dvojbeno. Majka mu je, za nagradu zbog uspješno završenog 8. razreda OŠ Gustav Krklec, poklonila narančasti pisaći stroj tbm deluxe, proizvođača Iskra iz Bugojna. Kako iz raznih razloga, uključivo i zbog dijagnoze protanopia 50%, nije uspio postati vozač dugolinijskog međugradskog autobusa ili moćnog šlepera, što mu je bila dječačka želja, postao je pisac opće prakse – što mu je bila druga dječačka želja. Išao u škole, mada neredovito. Služio vojni rok, mada nerado. Nevjenčavan, nerazvođen, nepušač, neosuđivan."
Rođen 1965. u Skoplju, djetinjstvo je proveo u Pirotu i Zagrebu, gdje se školovao i započeo novinarsku karijeru. Od ranih devedesetih živio je u Beogradu i Novom Sadu. Bio je poznat po progresivnim, demokratskim i antifašističkim stavovima, a njegov analitički i kritički duh ostavio je dubok utjecaj na novinarstvo i intelektualnu scenu bivše Jugoslavije.
