Sa jedne strane zla, ružna vještica, sa druge dobra i lijepa vila – tako bi se otprilike mogla sažeti stereotipna percepcija ženskih likova u hrvatskoj pučkoj usmenoj književnosti. No je li to baš tako? Hmm, vile su jako dobre u čuvanju tajni, posebno svojih vlastitih… Prva i najveća od njih je ta da imaju jareće ili magareće noge! Zato uvijek nose duge haljine. Druga tajna: jako su tašte. Uređuju se i lickaju čitavo vrijeme – kosu primjerice mažu mirisnim pomadama bez kojih ona nema nikakav miris (ali onaj tko im to pripomene, riskira svoj život. Što se njih tiče, rodile su se s kosom koja miriše na ružino ulje).
Vile su sklone mijenjanju oblika – mogli bismo reći da su one
Transformeri pučke književnosti – tako se mogu pretvoriti u bilo koju životinju ili biljku kada se nađu u opasnosti ili kad špijuniraju nekog nesretnog prolaznika. No, ne treba odmah imati noćne more od ovih majušnih, vrckavih stvorenja – one također darivaju ljude. Ukoliko pokažete veliko strpljenje, ljuska jajeta koju Vam stave u džep tokom nekog vremena pretvoriti će se u zlato. Zadnja tajna – vile ne vole naročito danje svijetlo. Zato ih tijekom dana uglavnom nalazimo u šumama. Po noći se, međutim, katkada bave i humanitarnim radom, pa tako jedna od legendi kaže da su Arenu u Puli noću zidale vile. Ipak, kada je krenulo svitati, ostatak kamenja bacile su u more (imaju zavidnu nadljudsku snagu) i zbrisale. Tako je nastao arhipelag kod Pule.
Za kraj, valja napomenuti da su likovi vila u hrvatskoj pučkoj usmenoj književnosti još podzastupljeni od strane književne teorije, te da bi se više istraživača i znanstvenika moglo baviti njihovim likom i djelom, što je u trećem mjesecu ove godine naglasila
Ljiljana Marks, znanstvena savjetnica pri Institutu za etnologiju i folkloristiku koja je održala predavanje o vilama na
Centru za ženske studije. Neke od njezinih naglasaka spomenuti su i u
kratkom tekstu na portalu Vox Feminae.
***
Greta Grakalić Rački
Ovaj tekst nastao je u sklopu Booksine prakse za mlade novinare.
Foto: FunDraw (Wikimedia)
