Novo lice cenzure, POV: Sjedinjene Američke Države

Zemlja koja se tradicionalno predstavlja kao bastion slobode govora, Sjedinjene Američke Države postale su jedno od glavnih žarišta suvremene književne cenzure. U posljednje smo vrijeme sve snažniji svjedoci sve većeg broja pokušaja zabrane ili cenzure knjiga, uglavnom uz prazna obrazloženja koja su ideološki nastrojena, dok knjige koje pokušavaju zabraniti uglavnom karakteriziraju iste ili slične odrednice.

O činjenici kako je suvremena cenzura u Americi postala gorući problem svjedoči i zaista veliki broj članaka koji nastoje upozoriti kako su cenzura i zabrana moderne suputnice današnjeg svijeta. U borbi protiv takvih prijetnji jednu od glavnih uloga svakako ima i američki PEN centar, koji se već desetljećima zalaže upravo za zaštitu slobode pisane riječi i prava autora diljem svijeta. Posebnu pažnju skrenuli su na cenzuru koja se događa u javnim školama i sveučilištima, pritom istražujući koje su teme najčešće mete cenzure, a nedavno su izrazili i svoju zabrinutost  nad novim projektom američke vlade „Projekt 2025“.

Cenzura u brojkama

O dalekosežnosti cenzure možda ponajbolje govore upravo brojevi. Naime, američki PEN, istražujući cenzuru koja se odvija u javnim školama, izvijestio je kako je školska godina 2023/24 zabilježila čak 10.046 slučajeva zabrane knjiga u 29 saveznih država i 220 školskih okruga, što je ujedno i rekordan broj. Američki PEN nastavlja kako je u samo tri godine, ukupno zabilježeno 15.940 zabrana u čak 43 savezne države, što obuhvaća 4.231 jedinstveni naslov i izravno pogađa 2.877 umjetnika, među njima autore, ilustratore i prevoditelje. Najviše zabrana bilježe države poput Floride (preko 4.500) i Iowe (više od 3.600).

Brojevi mnogo govore i o sadržaju knjiga koje su se našle na meti cenzure. Gotovo polovica tih knjiga uključuje likove tamnije boje kože (44%) ili LGBTQ+ identitete (39%). Više od 57% knjiga sadrži seksualne teme, dok gotovo 60% cilja mlade odrasle čitatelje i obrađuje teme poput tuge, smrti, ovisnosti, mentalnih bolesti i seksualnog nasilja.

Cenzura također donosi i ogromne financijske posljedice. U Floridi zabrane knjiga godišnje koštaju školske okruge između 34.000 i 135.000 dolara, dok se procjenjuje da su ukupni troškovi "kulturnih sukoba" u školama tijekom školske godine 2023./24. iznosili 3,2 milijarde dolara. 

Zabranjeni naslovi

Američki PEN donosi i popis najzabranjivanijih knjiga. Među najčešće zabranjenim naslovima nalaze se djela poput Nineteen Minutes autorice Jodi Picoult, Looking for Alaska Johna Greena, The Perks of Being a Wallflower Stephena Chboskyja te The Bluest Eye Toni Morrison. Riječ je o naslovima koji istražuju teme nasilja, identiteta i društvenih trauma, a ironično, često služe kao terapeutski alati mladima koji se osjećaju izolirano.

Zabrinjavajuće je i selektivno lice cenzure. Uglavnom su na meti ona djela koja tematiziraju rasnu nejednakost, rodnu raznolikost, seksualnost i mentalno zdravlje, dakle, baš one teme koje bi trebale biti prisutne u obrazovnom sustavu koji bi trebao poticati inkluzivnost i empatiju.

PEN-ova analiza pokazuje da 59% analiziranih naslova obrađuje tugu i smrt, 40% govori o zloupotrebi supstanci, a 38% o mentalnim poremećajima. Poticaj za cenzuru dolazi iz konzervativnih skupina koje redovito objavljuju liste "neprikladnih" knjiga i vrše pritisak na školske odbore da ih uklone i to često bez ikakvog profesionalnog obrazloženja.

Tiha cenzura

Osim izravnih zabrana, sve rašireniji fenomen postaje tzv. tiha ili blaga cenzura, ističe američki PEN. U tome obliku cenzure, knjige se ne zabranjuju izravno, već se izbjegavaju, ne naručuju ili se uklanjaju iz školskih knjižnica s ciljem sprječavanja možebitnih kontroverzi. U nekim su slučajevima, knjižnice čak privremeno zatvarane zbog pritužbi na pojedine naslove, poput slučaja u Kaliforniji gdje je jedna pritužba na knjigu This Book Is Gay dovela čak i do zatvaranja svih knjižnica u okrugu.

Nisu samo knjižnice pod udarom cenzure i zabrana, isto je zahvatilo i književne sajmove i festivale. Mnoge su škole književne sajmove otkazale ili ih premjestile izvan školskih termina, često uz uvjet roditeljske pratnje. Konzervativne skupine čak organiziraju vlastite sajmove knjiga s "odobrenim" sadržajem.

Perspektiva autora_ica i učitelja_ica

Mnogi su autori_ce zbog cenzure i zabrane doživjeli_e pad u prodaji, ne zove ih se na školske događaje te su doživjeli psihološki pritisak koji utječe na njihovu kreativnost. Neki izvještavaju da se boje stvarati djela koja bi mogla biti “problematična”, što na koncu dovodi i do autocenzure. Pojava "grimiznog slova", kako to američki PEN naziva, odnosi se na situacije u kojima se nakon zabrane jedne knjige nekog autora počinje zabranjivati cijeli njegov opus. Najviše zabrana zabilježeno je protiv djela Ellen Hopkins, Sarah J. Maas i Stephena Kinga.

Mnogi učitelji_ice pak zbog cenzure odlučuju napustit svoje pozicije zbog osjećaja nemoći, prijetnji i pritisaka. U Idahu, više od polovice knjižničara razmatralo je napuštanje struke, a na nacionalnoj razini 29% ravnatelja izvještava da su njihovi djelatnici napustili školu zbog sukoba sa školskim odborima.

Cenzura na sveučilištima

Cenzura u visokom obrazovanju je pak prikrivenija. Umjesto izravnih zabrana, koristi se taktika povezivanja zakona s "popularnim ciljevima", kao što su "zaštita djece" ili "borba protiv ideološke indoktrinacije". Napadi na akademsku slobodu često su usmjereni na ukidanje statusa stalnog zaposlenja profesora, oslabljivanje akreditacijskih tijela i ograničavanje institucionalne autonomije.

Politika i obrazovanje

Korijeni ovog novog vala cenzure jasno su politički. Još 2020. godine, predsjednik Trump potpisao je Izvršnu uredbu 13950 koja je zabranjivala federalnim institucijama podučavanje "razdjeljujućih koncepata" poput ideje da su neki ljudi privilegirani zbog rase ili spola. Ta je uredba naknadno ukinuta, ali je poslužila kao model za slične zakone na razini saveznih država.

Republikanske administracije često koriste obrazovanje kao bojno polje protiv "wokenessa", pokušavajući pridobiti umjerene birače kroz retoriku o zaštiti "tradicionalnih vrijednosti". Teme poput Projekta 1619, teorije kritičke rase (CRT), seksualnog odgoja i socijalno-emocionalnog učenja postale su mete političkih kampanja.

Za zaključak ćemo iskoristiti riječi Jodi Picoult, autorice najzabranjenije knjige u Americi: "Zabrane knjiga ne štite djecu - one im štete." U svijetu u kojem informacije nikad nisu bile dostupnije, uskraćivanje pristupa knjigama predstavlja korak unatrag, ne samo za američko obrazovanje, već i za samu ideju slobodnog društva.

Izvori: PEN 1 / PEN 2 / PEN 3