Stigli su novi besplatni naslovi kojima odsad možete kratiti ove srpanjske vrućine!
Društvo za promicanje književnosti na novim medijima objavilo je u okviru projekta Besplatne elektroničke knjige (BEK) ovogodišnji ženski prozni blok sa šest naslova suvremenih hrvatskih spisateljica: zbirke kratkih priča Ples u dvorištu Marije Rakić Mimice, nagrađenu Prozakom, Tumačenje snova Ivane Rogar, nagrađenu Kamovom, i Ticala Jelene Zlatar Gamberožić te romane Crno pismo Irene Matijašević, Brod za Lajku Tomice Šćavina, koja je ušla u finale VBZ-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman, i Mogla sam to biti ja Marine Vujčić. S novim je naslovima od 376 objavljenih čitateljima dostupno njih 340.
Priče [Marije Rakić Mimice] treba cijeniti, a onda i preporučiti zbog jedne zapravo banalne, no očito teško ostvarive i nažalost tako rijetke stvari: pročišćene su od pretenzija, kompleksa više vrijednosti, prevelikih, ujedno kontraproduktivnih autorskih samoočekivanja, jalove potrebe da se odjednom kaže sve o svemu, uglavnom, čitavog sklopa problema od kojih nerijetko pate prvijenci mlađih autora, istaknuto je u osvrtu Vanje Kulaš na Modernim vremenima.
Tumačenje snova druga je zbirka priča Ivane Rogar, koja donosi niz upečatljivih i stilski izbrušenih proza o ženama i traumama odrastanja i formiranja. Psihološko nijansiranje likova i doziranje crnog humora odlike su ove snažne, značajne, Kamovom nagrađene knjige kratkih priča, koje su često, baš poput snova, duboko uznemirujuće i mračne, ali kao takve ih treba čitati, analizirati i tumačiti. Rješenja možda neće nuditi neku nadu ili utjehu, ali spoznaju svakako hoće.
Ticala, zbirka priča nagrađivane prozaistkinje Jelene Zlatar Gamberožić, uvjerljiv je pokazatelj autoričine vještine pripovijedanja, sažimanja radnje i psihoprofilacije likova na mjeru kratke priče, čak do razine epistole i stilske lakoće kojom je svaka od ovih priča izvedena do kraja. Međuljudski odnosi u prijelomnim životnim trenucima i točkama pucanja okosnica su svake od ovih krajnje izbrušenih kratkih proza.
Crno pismo Irene Matijašević poližanrovsko je djelo koje u sebi objedinjuje, istovremeno nepretenciozno i nerazmrsivo, dulju prozu, dnevnički zapis, epistolu i poeziju. Karakterizira je poetska gustoća izraza i psihološka filigranska profilacija, kako pripovjedne instance, tako i njezine okoline. Spoj unutarnje dramske napetosti i zavodljive ambijentalnosti mahom tamnijih tonova čitatelja drže do posljednje stranice ove odlične, na mnogim razinama upečatljive knjige.
Brod za Lajku Tomice Šćavina roman je koji se odlikuje istančanom psihološkom profilacijom glavne junakinje, njezinih trauma, sumnji i rješenjima koja je na svojem autoanalitičkom, pročišćavajućem putu pronašla. Izrazito suvremen i aktualan, potresan i duhovit, upečatljivih likova i dijaloga i u konačnici optimističan, Brod za Lajku roman je koji će rado čitati i starije generacije odnjegovanog književnog ukusa, ali i one mlađe, stasale u dvadeset i prvom stoljeću, uza sve ono što nam je to stoljeće donijelo.
Dinamičan poput zbirke kratkih priča i napet poput psihološkog trilera, roman Mogla sam to biti ja oduševljava, kako svojom strukturom i domišljatom fabulom, tako i stilskom dorađenošću. Riječ je zapravo o upečatljivoj kombinaciji (kvazi)ispovjednog diskursa, psihološke (auto)analize likova i poetike neoegzistencijalizma, koja savršeno funkcionira kao pitko i zanimljivo štivo, a za tako nešto postići, potrebno je značajno pripovjedačko umijeće.
Uživajte u još jednom odličnom izboru knjiga!