Naslovnice svih naslovnica

Subota
20.06.2020.

Ne sudimo knjige prema koricama, ali odlučili smo pitati nekoliko dizajnera i dizajnerica koji su njihovi favoriti kada je u pitanju ova zanemarena umjetnost.

Evo njihovih favorita.

Đorđe Balmazović

Billy Button, I married an artist (Ryerson Press, 1951.)

Kručonih, Hlebnikov, Mir s konca (?)

A Catalogue (Print’s Regional Design Annual, 2015.); dizajn: Paul Rand.

Aleksej Kruchonih, Starinaja ljubov (?)

Edward Grierson, The Second Man (Alfred A Knopf, 1956.); dizajn: Paul Rand.

Bojan Krištofić

Rudyard Kipling, Knjiga o džungli (Biblioteka Vjeverica, Mladost, 1987.); dizajn: Igor Kordej.

Igor Kordej, crtač stripova, autor i ilustrator, jedan je od ključnih živućih hrvatskih likovnih umjetnika uopće, koji je svojim radovima snažno obilježio moje, i naravno, ne samo moje djetinjstvo i odrastanje. Isprva sam htio uvrstiti njegove kultne naslovnice za Hobita i Gospodara prstenova J.R.R. Tolkiena u izdanju Algoritma, no moje druženje s Kordejem započelo je još ranije, ovim izdanjem Knjige o džungli, koje je ilustrirao nezaboravno, i na naslovnici i poleđini, te unutar knjiškog bloka, svojim prepoznatljivim grafičkim stilom kojim je 'žario i palio' 80-ih. Šir Kan koji svoj plijen, čitatelja/icu, pozorno promatra kroz visoku travu, jamac je da ćete u priču biti potpuno uvučeni i prije prve stranice s tekstom, jamac koji ovako može utjeloviti samo Kordej.

Sabrana djela J.D. Salingera (Znanje, 1978.); dizajn: Alfred Pal.

Reći da je Salinger možda i najbolji kroničar začudnih doživljaja poratnih adolescenata/ica u 20.st. danas je de facto ograničavajuće za malen, ali nezaobilazan opus ovog genijalnog pisca (osim ako, naravno, ne odlučite vjerovati u predivnu teoriju zavjere prema kojoj je Thomas Pynchon zapravo njegov novi identitet), no po svoj prilici to stoji. Dok sam iznova i iznova iščitavao tih nekoliko neiscrpnih knjižica, također sam se trudio (nisam još uspio) skupiti ih sve u izdanju Znanja iz 1978. (Lovac u žitu, Franny i Zooey, Devet priča i Podignite visoko krovnu gredu tesari; Seymour: uvod), ponajprije zbog dizajna koji me oduševljavao svojom jednostavnošću i nejasnom misterioznošću: modre tvrde korice s elaboriranom, vrlo originalno ilustrativnom zlatnom tipografijom u naslovima, i to je sve. Za mene vrhunac minimalizma u dizajnu knjiških naslovnica.

Biblioteka ITD, znana i kao 'Žuta biblioteka' (Znanje); dizajn: Alfred Pal.

Kada se govori o dizajnu (naslovnica) knjiga u Hrvatskoj, posebno u doba socijalističke Jugoslavije (ali i poslije), tu priču treba započeti s velikim Alfredom Palom, koji je svoj golem i vrlo raznovrstan dizajnerski opus (a bio je i karikaturist i ilustrator) ostvario ponajprije u toj grafičkoj tipologiji, no radio je još štošta (plakate, vizualne identitete i dr.). Palu se nesumnjivo može dati najveći kompliment koji dizajner može primiti, a to je da iako sigurno ne znaju svi njegov lik, gotovo svi poznaju njegovo djelo: dizajn biblioteka Hit, Evergrin, ITD i mnogih drugih (prvenstveno zagrebačkog Znanja), kojima je obilježio vrhunac kulture tiska na ovim prostorima. Za to je posthumno primio Nagradu za životno djelo Hrvatskog dizajnerskog društva 2010. godine, u sklopu Izložbe hrvatskog dizajna 0910. Izdvajam dizajn biblioteke ITD, poznate i kao 'Žuta biblioteka', koja me s lakoćom privukla svojim intenzivnim bojama, hrabrom i ležerno uravnoteženom tipografijom te izvrsnim satiričkim ilustracijama, što sve skupa funkcionira poput tiskanog teatra. Nije ni čudo što se biblioteka zvala ITD!

Julio Cortazar, Školice (Pelago, 2009.); dizajn: Ortaci (Mileusnić+Serdarević).

Možda se varam, ali često imam dojam da se, govoreći o 'gornjem domu' aktualnog domaćeg izdavaštva (Sandorf, Oceanmore, Fraktura, Pelago, Durieux i dr.) u polju beletristike, pa i o dizajnu kao važnom faktoru prepoznatljivosti njihovih programa, gotovo nikad ne ističe kako se rafiniranošću svoga oblikovanja izdvaja Pelago već dugi niz godina, za koji naslovnice i opremu knjiga neumorno stvaraju Dragan Mileusnić i Željko Serdarević (njih dvojica se i sami povremeno bave izdavaštvom putem svoje kuće Postscriptum, koja je, pored ostalog, 2005. objavila kultni Leksikon YU mitologije). A među brojnim sjajnim naslovnicama koje su oblikovali za Pelago, izdvajaju se pak Školice, klasik latinoameričke književnosti argentinskog pisca Julija Cortazara, kojeg nije potrebno posebno predstavljati. Dovoljno je zaigrati Školice onakako kako nas u to skupa s piscem upućuju dizajneri.

Biblioteka Fraktali (Fraktura); dizajn: Petra Milički.

Da, poezija na 'ovim prostorima' doista proživljava pravu, više ne baš ni tako malu renesansu, ali dizajn knjiga poezije zasad još ipak ne, mada naravno ima izuzetaka koji u novije vrijeme i na tom polju visoko podižu ljestvicu. Prije svih to je dizajn Frakturine pjesničke biblioteke Fraktali, koji potpisuje Petra Milički, zagrebačka dizajnerica mlađe generacije. Nezahvalno je izdvajati pojedine naslovnice, budući da se radi o visoko zaokruženom, izvanredno dosljednom konceptu vizualnog identiteta koji plijeni varljivom jednostavnošću, odnosno iznimnom slojevitošću, koja se uvijek očituje u dovitljivoj tipografskoj igri inspiriranoj naslovima knjiga, što ih dizajnerica suptilno, ali nepogrešivo vizualno elaborira u skladu s lajtmotivima pjesama, upotpunjujući ih nenametljivim, ali privlačnim minimalističkim kolorizmom. Ako baš moram izdvojiti koju od ovih naslovnica, bile bi to knjiga Dva puta za jug Lare Mitraković i Zvijezde, davna lica spašenih Davora Šalata. Posrijedi je poezija i u oblikovnom smislu riječi.

Petra Milički

H. L. Mencken, Predjudices: A Selection (Vintage Books, 1958.); dizajn: Paul Rand (i sve njegove naslovnice).

Damir Karakaš, Proslava (Oceanmore, 2019.): dizajn: Lana Cavar i Narcisa Vukojević.

Simone de Beauvoir, The Woman Destroyed (Pantheon Books, 1987.); dizajn: Peter Mendelsund (sve njegove naslovnice).

Laszlo Krasznahorkai, The World Goes On (New Directions, 2017.); dizajn: Paul Sahre.

Laszlo Krasznahorkai, Baron Wenckheim's Homecoming (Serpent's Tail, 2019.); dizajn: Harry Haysom.

Great Ideas (cijela biblioteka) (Penguin Books); dizajn: David Pearson.

Nina Paim, Emilia Bergmark, Corinne Gisel, Taking a Line for a Walk – Assignments in Design Education (Spector Books, 2019.); dizajn: Nina Paim, Corinne Gisel.