Dobitnik Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za 2019. godinu je Goran Tribuson za roman Otac od bronce.
Prosudbeno povjerenstvo činili su Sofija Keča, Ingrid Lončar, Ivica Matičević, Strahimir Primorac (predsjednik) i Tomislav Šovagović.
U uži izbor za Nagradu ušle su sljedeće knjige: Blato u dvorištu Ratka Cvetnića (Mozaik knjiga, Zagreb, 2018.), Mogla bi se zvati Leda Marka Gregura (Hena com, Zagreb, 2019.), OSvojski Jasne Horvat (Naklada Ljevak, Zagreb, 2019.), Portret Che Guevare Zlatka Krilića (Mozaik knjiga, Zagreb, 2019.), Umro Supermen Zorana Malkoča (Fraktura, Zaprešić, 2018.), Dora sa sjenama ili čekanje života Miroslava Međimorca (AGM, Zagreb, 2018.), Skica u ledu Josipa Mlakića (Fraktura, Zaprešić, 2018.), Prispodobe Antuna Paveškovića (Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2018.), Treći život druge violine Marine Šur Puhlovski (VBZ, Zagreb, 2019.) i Otac od bronce Gorana Tribusona (Mozaik knjiga, Zagreb, 2019.)
Obrazloženje žirija u nastavku:
"Između 68 knjiga prispjelih na ovogodišnji natječaj Povjerenstvo je odlučilo nagraditi roman Otac od bronce Gorana Tribusona. Riječ je o žanrovskom hibridu u kojem se prepleću elementi ljubavnog, obiteljskog i povijesnog romana, sa zanimljivom i dobro vođenom fabulom. Radnja se zbiva u neimenovanom gradu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, u kasno ljeto 1991. godine. Glavni junak Žak Kralj, istodobno i narator u prvom licu, 43-godišnjak, nesvršeni student književnosti, koji se u Beču već desetak godina bavi mutnim poslovima, dolazi u rodni grad na očev pokop. Spram smrti oca, španjolskog borca i partizanskog osloboditelja svoga grada, on je sasvim ravnodušan. Žaka naime i nakon svih tih godina uzajamnog nerazumijevanja i dalje muči pitanje je li njegov otac, revolucionar, strijeljao i ubijao četrdeset pete bez suđenja. A upravo je ta sumnja, koja je produbljivala sinov unutarnji nemir, i s druge strane nesposobnost oca, 'šutljiva introverta', da mu se približi jer je 'još mlad pa ne bi razumio', bila jedan od glavnih razloga Žakova bijega u Beč.
Žak ostaje u svom gradu duže nego što je mislio, opažajući kako neka zbivanja sasvim izmiču kontroli i pojačavaju osjećaj psihoze skorog rata. Grozničavo se mijenjaju ideološki i politički dresovi, nekadašnji najbolji prijatelj spreman je u novim okolnostima izdati to prijateljstvo, ljudski životi gube vrijednost, Žak doživljava fizički napad zakrabuljenih osoba u maskirnim uniformama, a nepoznat netko noću je u gradskom parku minirao brončani spomenik partizanima koji je modeliran prema liku njegova oca. Brojne vješto upletene analeptičke dionice omogućuju čitatelju uvid u formativne godine likova romana i njihove nekadašnje odnose te pomažu u razumijevanju njihovih postupaka i novih relacija u realnom vremenu zbivanja radnje.
Okosnicu Tribusonova romana čine zapravo dvije teme. Jedna je protagonistova velika ljubavna priča – o tome u što se nakon petnaest godina razvio susret s Almom Horvat, ženom u koju je prije odlaska u Beč bio zaljubljen, ali je veza tada ostala nerealizirana i raspala se. Sad se ona nastavlja u dramatičnim okolnostima u kojima su dvojica muškaraca spremni na radikalne poteze, ali ishod te borbe ostaje zapravo otvoren: Alma se našla na mjestu eksplozije i završila u bolnici, u stanju amnezije – a što će se zbivati s amnezijom, ne može se znati. Na temi koja je danas svakom našem piscu najriskantniji izbor, Tribuson se kreće nadahnuto, lako i sigurno pokazujući umijeće s kakvim se već odavna nismo sreli.
Druga nosiva tema romana je odnos sina i oca, između kojih se s vremenom stvorila provalija nerazumijevanja koju nisu mogli preskočiti za očeva života. Žaka je nakon očeve smrti obiteljski odvjetnik i kućni prijatelj Kurepa uvjerio da mu je otac u poratnim egzekucijama ostao čistih ruku, a objasnio mu je i njegov mentalni sklop. Ispričao je kako se s vremenom Nikola Kralj razočarao kad je vidio koliko se praksa njegovih ratnih drugova razlikuje od proklamiranih ideala; on se nikako nije snašao u miru, 'nikad se nije uspio naviknuti na sudbinu onih koji kažnjavaju i upravljaju'. U romanu je puno signala koji upućuju na zaključak da je u njegovu središtu pitanje etike ratnih pobjednika. Nakon svih intimnih sumnji i nedoumica vezanih uz oca, i velikog olakšanja kad se makar i prekasno uvjerio da je njegov moralni integritet bez mrlje, glavni junak na kraju dolazi do spoznaje koja se čini univerzalnom: da u ratu nije važna samo pobjeda nego i to kako se do nje dolazi. 'Ako se pritom okaljamo i kompromitiramo, bit ćemo kao i svi ostali pobjednici.'
Neumivena slika društva, rekao je Tribuson u jednom davnom intervjuu, vjerojatno je zadaća svake dobre literature, ili bar dobrog i ozbiljnog romana. Otac od bronce upravo je takav roman: u sudbinama njegovih likova zrcale se tanana pitanja ljudske intime i važna pitanja vremena; ne podilazi se i ne docira čitatelju, nego se propituje i traži kritička distanca; a u takvim knjigama zaključni račun uvijek pokaže da je čitatelj na dobitku." (Strahimir Primorac)
Foto: izvor.
