Rastužila nas je vijest kako nas je u 92. godini napustila istaknuta hrvatska književna prevoditeljica Nada Šoljan. Zahvaljujući njezinom predanom prevoditeljskom radu, u hrvatskom prijevodu čitali smo prozne klasike poput djela Kerouaca, Hemingwaya, Faulknera i Fowlesa, kao i brojne druge.
Nada Šoljan rođena je 1931. u Beogradu. Djetinjstvo je provela u Splitu i Zagrebu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1955. anglistiku i jugoslavistiku. Cijeli radni vijek provela je kao književna prevoditeljica u statusu samostalne umjetnice. Bila je jedna od osnivačica Društva hrvatskih književnih prevodilaca i u tri navrata njegova predsjednica.
U njezinu radu ističu se prijevodi klasičnih proznih pisaca engleske i američke književnosti 19. i 20. stoljeća, poput romana Jacka Kerouaca (Na cesti, 1971.), Ernesta Hemingwaya (Otoci u struji, 1974.), Williama Faulknera (Abšalome, sine moj!, 1977. i Buka i bijes, 1998.), Johna Fowlesa (Kula od ebanovine, 1980., Ženska francuskog poručnika, 1981. i Kolekcionar, 2008.), Vladimira Nabokova (Govori, sjećanje!, 2002. i Laurin izvornik, 2009.), te Mary Wollstonecraft Shelley (Frankenstein ili Moderni Prometej, 2003.), spomenimo samo neke.
Prevodila je i djela Edgara Allana Poea, Johna Steinbecka i Georgea Orwella, kao i suvremene pisce (Anita Brookner, Margaret Drabble, Nadine Gordimer, Kazuo Ishiguro, Alice Munro). Također je prevodila popularnu i dječju književnost, a značajni su i njezini prijevodi standardnih sveučilišnih udžbenika, kao i prijevodi za kazalište. S Antunom Šoljanom priredila je zbirku Sto odabranih novela svjetske književnosti (1968.).
Prilikom prijevoda pazila je na, kako je jednom prilikom izjavila, duh vremena koji se očituje u jeziku, kako ga sačuvati i prenijeti čitateljima. U svojoj dugoj prevodilačkoj karijeri postala je sinonim za dobar i kvalitetan prijevod te uzor mnogim mladim prevoditeljima. Bila je dobitnica godišnje nagrade DHKP-a 1974. te nagrada 'Josip Tabak' i 'Iso Velikanović' za životno djelo.
Izvor: tportal.
