Školu umjetničke fotografije DRUGI KADAR proljetos je uspješno završila još jedna generacija polaznika, a tim povodom predstavljamo njihove fotografske serije!
U nastavku pogledajte dio fotografskih serija Marine Benković, Tine Čulo, Anje Grgić, Sanje Merćep i Orina Ivana Vrkaša. Više fotografija pogledajte na Booksinim društvenim mrežama! Mentor završnih radova polaznika bio je fotograf Marko Ercegović.
Gostujuća predavanja tijekom sezone 2020./2021. održali su fotografi Denis Butorac, Boris Cvjetanović, Luka Kedžo i Davor Konjikušić.
Da podsjetimo, DRUGI KADAR fotografska je škola sastavljena od teorijskih predavanja, prezentacije multimedijalnih materijala, čitalačkih grupa, terenske nastave i praktičnog rada na osobnom fotografskom projektu koji se na kraju programa javno prezentira. Polaznici radionice prolaze kroz povijest i razvoj fotografije, suvremene fotografske prakse i praktičan rad, kako bi fotografiju usvojili kao sredstvo svog umjetničkog izražavanja.
Voditeljice škole su Jelena Pašić, povjesničarka umjetnosti i kustosica, i Nika Petković, filmologinja i fotografkinja, a škola se već dugi niz godina održava upravo u Booksi!
Drugi Kadar uskoro raspisuje prijave za novo izdanje škole, zato stay tuned!
Marina Benković, Americana
Kao nekome tko je počeo fotografirati u dnevničkoj formi isključivo na putovanjima pokušavajući pospremiti svu ljepotu koja ga je u tim trenucima okruživala, fotografirati ''doma'' bio je ogroman izazov. Pogotovo jer je ''doma'' dugo bio promjenjiv i teško definiran pojam.
Nedostatak kretanja, izolacija, praznina, nemogućnost bijega (od samog sebe) rezultirali su fotografskom serijom Americana, nastalom u Zagrebu protekle zime. Nezaustavljiva potreba da u postojećem pronađe slobodu, divljinu, otvorenu cestu - sve ono što za autora Amerika predstavlja, dovela je do ovih fotografija. Od neprestanog kretanja preko sustavnog ignoriranja znakova, autorica gradi svoj meditativni svijet spokoja, tišine i mirovanja.
“In an age of speed, I began to think, nothing could be more invigorating than going slow. In an age of distraction, nothing can feel more luxurious than paying attention. And in an age of constant movement, nothing is more urgent than sitting still.” Pico Iyer, The Art of Stillness: Adventures in Going Nowhere
Tina Čulo, U potrazi za značenjem
Serija fotografija U potrazi za značenjem istražuje posljedice koje je otuđenje društva od simbolike podsvjesnog ostavilo na percepciju stvarnosti pojedinaca. U svakodnevnoj rutini, čovjek je često odvojen od suptilnih potraživanja duše. Kako bi pronašao smisao vlastitog postojanja, čovjek traži inspiraciju u onim trenucima koji evociraju širinu postojanja i probijaju granice između realnosti i snova. U ovoj seriji fotografija nastojala sam zabilježiti trenutke nastale u svakodnevnim situacijama s bliskim osobama, kako bih kod promatrača pobudila želju za otkrivanjem potisnutog dijela psihe koji nerijetko predstavlja neželjene ili tabuizirane teme suvremenog društva.
Anja Grgić, Rascijepljeni habitus
Svoju melankoliju ‘rascijepljenog habitusa’ prikazujem kroz seriju fotografija u kojoj u vizualni sukob stavljam dijelove svog kreveta, sigurne utrobe kojoj se redovito i bespogovorno vraćam svaki dan, i kadrove eksterijera Požege, grada iz djetinjstva, moje prve utrobe u koju se vraćam rijetko. Krevet je moje intimno, sigurno i nježno mjesto, moj svakodnevni zagrljaj na zagrebačkoj adresi. Drugačije je to mjesto od 150 kilometara udaljene Požege gdje me pri svakom povratku dočekuju prazne i tihe ulice, kao i igrališta djetinjstva u čije se zagrljaje više ne bacam. Ogoljeni javni prostori mjesta su gdje ne nalazim nježnosti i danas su za mene tjeskobni. Zbog te tjeskobe proces odlaska i povratka uvijek je mjesto kompleksnih emocija. Dok šetam, gledam i snimam te ulice, promišljam o Požegi danas kao mjestu s kojim mi se teško povezati i pokušavam shvatiti što sam odatle uzela sa sobom, što je utjecalo na mene kakva sam danas a što sam ostavila iza sebe.
Sanja Merćep, 2020
Serija se bavi periodom u kojem smo bili prisiljeni biti u svojim domovima, zbog pandemije virusa COVID-19, dok je vanjski svijet bio prisiljen umiriti se. U tom razdoblju bilježim novonastalu vizualnu tišinu fotografirajući izostanak reklamnih slogana u Zagrebu i nekoliko gradova kroz koje prolazim tijekom putovanja. Fotografirani billboardi ispražnjeni od konzumerističkog sadržaja postaju sami sebi svrhom, poput suvremenih spomenika usporavanju ekonomije i živih podsjetnika na rasprodaju javnog prostora.
Orin Ivan Vrkaš, Autoportret u dva čina
Ne preporučujem obolijevanje. Zaista malošto ima u istome pozitivno za istaknuti.
Manje još preporučujem obolijevanje od bolesti koju je nemoguće ili bar dobrano teško dijagnosticirati. Svakako bolujte od poznatih i priznatih bolesti. Znano zlo bolje je od nepoznatog.
Ako već morate oboljeti, svakako ozdravite. Zaista Vam to od srca želim. Ozdravljanje je nekad teško prepoznatljivo, pogotovo ako dovoljno dugo sjedite pod zubljom bolesti. Svakako ga zamijetite. Život valja iživjeti i proživjeti.
Ovaj projekt moj je autoportret. Možda je fotografskog karaktera. Možda, jer forma je svakako fotografska. No prepoznajem da je on i narativnog karaktera. Možda je priča bitnija od forme. Meni zasigurno jest. Ne mislim da je bitna drugima. No tu je i možete je vidjeti. Možda je možete i naslutiti. Tu stanite. Dovoljno je tuge i patnje proživljeno da je bolje ovaj fotoalbum doživjeti katarzično.
Nemojte da Vas muči što su odjeci prvog čina prisutni i u drugom. Tako to mora biti. Kuća se gradi na temeljima, a karakter na iskustvima. Ovo je, na kraju krajeva, ipak jedna sretna priča.
Program Drugog kadra podržava Ministarstvo kulture RH.
