Doznali smo kome odlaze nagrade za rukopise za prozu Prozak i poeziju Na vrh jezika, i to dvadeseti put po redu!
Žiri u sastavu: Marko Pogačar, Olja Savičević Ivančević i Kruno Lokotar odlučio je nagradu dodijeliti Sari Huskić za rukopis Studentica se vraća kući i Hrvoju Ryznaru za rukopis Što ne smije na kišu.
Slijede objašnjenja žirija:
Rukopis zbirke, ili bolje arhipelaga priča jer su sve povezane prostorom Cazinske krajine gdje se događaju i nekim likovima, Sare Huskić Student se vraća kući sastoji se, za sada, od dvanaest priča. Zbirka koja bi mogla možda biti i labavi roman u cjelini daje iznimno duhovit, satiričan i (toplo)ironičan prikaz mikroregije, društva i likova. Force Sare Huskić su odlični dijalektalni dijalozi koji autentično, fonetski do ruba razumljivosti oponašaju lokalni govor i razoran humor koji vrlo često koketira s apsurdnim. Njihov fil rouge je studentica koja studira u Hrvatskoj i odlazi po utjehu u zavičaj koji nudi nešto drugo, sigurnost, jednostavnost, osjećaj pripadnosti zajednici i sentiment, ali isto tako, svako malo se ispostavi, više je to fikcija i želja nego zbilja, jer zapravo uopće nije zaštićen od svih pokvarenosti svijeta, konkurencije, kompeticije, sebičnosti, gluposti...
Istodobno, Sarine priče otvaraju goruće pitanje granice jezika i kulture, jer njezine priče pripadaju barem dvjema kulturama, bosanskoj i hrvatskoj, što vidimo kao stanje koje treba konstatirati i konačno prihvatiti. Prevedeno u pop-kulturno, kao da je Dubravko Mataković otišao u Cazinsku krajinu, pa se tamo sudario s Jiřijem Menzelom i generacijom Z i naslagama kulture u koju valja ubrojiti i nasljeđe Top liste nadrealista i aktualnu retradicionalizaciju.
Rukopis Što ne smije na kišu Hrvoja Ryznara sastoji se od 50-ak pjesama uglavnom dužeg izraza i protegnute strofe, najčešće dužeg slobodnog stiha (premda mu stihovi znaju biti i kratki i kratki stepenasti). Jezik i intonacija bliski su kolokvijalnom i narativnom, ali se od njega galaktički odmiču svojim asocijativnim skokovima koji su lako i spontano ušiveni u stihove, ili pak kontrastnim slikama. Impresionira lakoća pisanja i obilje koje autor nudi, čin pretvaranja svakodnevice u uzbudljivu i slikovitu refleksiju, autentičnost mišljenja i jezika koji, dojma smo, iz svega može crpiti.
Širina pjesnikova zahvata, heterogenost motiva i šarolikost tema jamče da svjedočimo prvim zvjezdanim koracima na mliječnoj stazi poezije. Nemoguće je predvidjeti kamo će autor krenuti, ali već je sada razvio (i po upotrebi zagrada koje često koristi, između ostaloga) uskoro svima prepoznatljiv glas.
Sara Huskić (1998.) rođena je i odrasla u Cazinu. U Rijeci je završila studij, filmsku školu i radionice kreativnog pisanja. Kratke priče i poezija su joj objavljivane u zbirkama, web-stranicama, fanzinima i časopisima, a osvojila je i poneku nagradu. Trenutno živi i radi kao znanstvenica na Medicinskom fakultetu u Beču.
Hrvoje Ryznar (Zagreb, 1988.) završio je studij filozofije i engleskog jezika i književnosti. Pjesme su mu objavljene u zborniku Na početku novog kruga (CeKaPe, 2021.), u časopisu Tema i na internetu. Trenutačno zarađuje vodeći kulturne projekte. Uz poeziju, povremeno se bavi glazbom i rekreativnim bicikliranjem.
Podsjećamo da su natječaji i dalje trajno otvoreni, a možete ih pratiti na Facebook stranici.
Čestitamo dobitnicama, jedva čekamo knjige!
