Nakon što smo saznali ime dobitnice Bookera, bio bi red i da saznamo malo više o pobjednici Hilary Mantel. S obzirom da se radi o dvostrukoj dobitnici ove prestižne nagrade, svakako vrijedi obratiti posebnu pozornost na njen rad.
Mantelica se proslavila pisanjem povijesnih romana, što opisuje kao 'opasnu opsesiju', psihološko putovanje s kojeg se osoba možda nikad ni ne vrati. Upravo tom temom Mantel će se baviti u sljedećem romanu koji se temelji na istinitoj priči o poljskoj dramaturginji s početka 20. stoljeća, Stanislawi Przybyszewski. Pišući dramu o Francuskoj revoluciji, Przybyszewska je postala toliko opsjednuta 18. stoljećem da je potpuno prestala živjeti u suvremenom društvu. Dramaturginja je umrla u 33. godini, a radni naslov Manteličinog romana je Žena koja je umrla od Robespierrea. O odnosu pisanja i ludila, Mantelica kaže sljedeće: "Ja razmišljam veoma organizirano, racionalno i linearno. Međutim, to sve trebam prestati kad počnem pisati roman". O njenom pristupu pisanju govori i odgovor na pitanje čime bi se bavila da nije spisateljica: "Bila bih medij. Razgovarala bih s mrtvima."
Književni počeci bili su izuzetno teški. Nakon što je krajem 1970-ih napisala prvi roman, Mantelica se suočila s teškom bolesti, endometriozom. Morala je otići iz Bocvane (gdje je živjela s mužem, geologom Geraldom McEwanom) u Englesku izliječiti se i pronaći izdavača. Roman je odbijen, Mantelica je završila u bolnici, a nakon operacije i hormonske terapije, našla se u teškom fizičkom i psihičkom stanju. Tad je odlučila dati posljednju šansu pisanju i napisala je roman koji se odvija u suvremenosti, Svaki dan je Majčin dan. Roman je naposljetku objavljen 1985. i često se smatra njenim prvim romanom. Od tad piše romane postavljene u posve različita vremena, kulture i žanrove. "Nitko ne zna gdje bi me smjestio. Ne postoji tipični čitatelj Hilary Mantel", kaže autorica.
Uspjeh koji je postigla 2009. godine romanom Wolf Hall (kojim je prvi put osvojila Bookera) započeo je renesansu povijesnog romana u Velikoj Britaniji. Roman je prvi dio trilogije o Thomasu Cromwellu, desnoj ruci Henrika VIII. Charles Dickens je nazvao Cromwella 'nepodnošljivim siledžijom, sramotom ljudske prirode, mrljom krvi i masti na engleskoj povijesti'. S druge strane, Cromwell je također smatran i prvim čovjekom koji je stvorio birokraciju i parlamentarnu strukturu kao zaštitu protiv kraljeve nekompetentnosti. Cromwellova moralna ambivalentnost i njegov tajanstven privatni život zaintrigirali su Mantel koja je Cromwella u svojim romanima prikazala kao nasilnog, malenog, ali i zavodljivog, lukavog i praktički neuništivog čovjeka.
Drugo djelo trilogije Bring up the Bodies također joj je donijelo Bookera. Stoga se iščekuje posljednji dio trilogije, The Mirror and the Light, u kojem ćemo svjedočiti Cromwellovoj smrti. Autorica će se posvetiti pisanju ovog romana tokom 2013. godine, a trebala bi objaviti i navedeni roman o poljskoj dramaturginji. Mantelica kaže kako je bila veoma iznenađena i sretna zbog drugog Bookera, ali i da uopće nije opterećena time hoće li i treći dio trilogije donijeti istu nagradu.
izvor: The Guardian
foto: Chris Boland (flickr)
