Čitam u Jutarnjem da je naprodavanije publicističko izdanje u prošloj godini Tajna, self-help priručnik Rhonde Byrne. Ako je knjiga otišla u preko 9 milijuna primjeraka po svijetu, što bi se mi u Hrvatskoj pravili pametni. No, nije pitanje što, nego koliko. Tajna ode u 20 tisuća primjeraka, a drugi na listi (ne spominjem naslov, jer nije važan za priču), ne dohvati ni 4 tisuće. Prodane naklade do desetog mjesta su slične, razlike su male i glavni misterij postaje očit: otkud je došlo tih 16 tisuća ljudi? (Usput, da se kladimo da će 2010. na vrhu ove liste osvanuti katolička rock zvijezda, Mistik, Karizmatik i Spasitelj, Judge Sudac?)
Možda stvar ide ovako: Tajnu i tajne na vrh nose ljudi koji inače ne kupuju knjige. Odnosno, kupe jednu godišnje (ako je kakva Zgodna prigoda, ne možeš stalno rokovnike poklanjat). To su, dopustimo li si bezobrazluk stvaranja psihološkog profila na osnovu pukih indicija, 'prosječni potrošači' čija je nabavna filozofija vrlo jednostavna: od svake svoje kupnje – pa tako i one 'kulturne' – očekuju opipljivu korist. Nekad su se knjige po malograđanskom kodu kupovale na metre ne bi li fino izgledale na regalu u primaćoj. Napredovali smo, sad će 16 tisuća ljudi koji inače ne ulaze u knjižare, odlučno istresti svojih 150 kuna (koliko je to, 3 kile teletine?), za knjigu, uglavnom zato jer reklama kaže da će im život učiniti boljim. Ok, ima i onih drugih, koji će radije svoju potrebu za knjigom zadovoljiti na kiosku, kupivši Golu istinu, uglavnom zato jer reklama kaže da ima puno seksa sa slavnim osobama.
Uglavnom, tako to ide. I s knjigama i s muzikom i s filmom, sa svim granama umjetnosti koje su – stisnute vremenom i okolnostima – umjesto elitizma izabrale populizam. I eto nam Tajni, Seksigrada, Gibonnija i Massima na vrhovima piramida. Izdavači će preživjeti. Ali, što je s kulturom?
Ante Perković-Heup
'Corporate guy, jesi ti normalan? Sad sam morao fingirat cijeli tekst i izbrisat sve ono od jučer samo zbog tvoje nepromišljenosti. Upisuješ prazne komentare, kao neće nas skužit. Jesi se ti ikad svađao sa ženom? Ako želiš frku, najbolje da šutiš ili kažeš 'ma, nije mi ništa', neće stat dok te ne zgazi. Čim vide prazan komentar ove udare u analizu sadržaja kao da sutra dolazi Veliki Revizor, sunce ti naivno! Naravno da zato nisam ni mogao doći na ugovoreni sastanak, ali dobro znam tko je bio tamo. Fina sarma, ha? Nema revolucije na prazan želudac, di ćeš gladan na barikade.
Uglavnom, za tebe, Korporativni (a jesu ti mozak isprali), i ostale – ako već komuniciramo ovako, dajte pazite na bon-ton. Zna se što se očekuje u komentarima: najgore uvrede, seksualna ponižavanja, sadizam, glasnost, perestrojka... Ako me shvatiš ozbiljno, ja ću te prvi ismijati. Ali, ako me ismijavaš i vrijeđaš... Je l' sad jasnije ;)'
