Amazon je povukao iz prodaje knjigu pod nazivom Young Caravaggio – One Hundred Rediscovered Works. Riječ je o elektroničkom izdanju knjige talijanskih povjesničara umjetnosti Maurizija Bernardellija Curuza i Adriane Conconi Fedrigolli koji su izazvali pravu senzaciju u svijetu umjetnosti nakon što su objavili kako su otkrili stotinjak djela genijalnog umjetnika.
Michelangelo Merisi zvan Caravaggio prema rodnom mjestu (u dobroj tradiciji talijanske renesanse koja je poznavala umjetnike kao što su Perugino, Da Vinci, Parmigianino, Correggio ili Veronese) jedan je od najznačajnijih umjetnika ranog novovjekovlja. Ovaj slikar huligan, kojem nisu bili strani šakački obračuni na ulicama Vječnoga grada, a niti obračuni noževima, živio je u periodu kad je talijanska renesansna zvijezda već poodavno bila u stanju umiranja, u razdoblju kad su veliki umjetnici visoke renesanse kao što su Leonardo, Michelangelo i Rafael bili daleka uspomena (inače, odličan film o velikom slikaru nazvan samo Caravaggio snimio je britanski redatelj Derek Jarman, koji je sjajno dočarao atmosferu Rima na prijelazu stoljeća).
Krajem 16. i početkom 17. stoljeća u Italiji su u modi bili neki drugi slikari, majstori eklektične provenijencije, poput braće Carracci ili Guida Renija. Popularni su bili umjetnici koji su podražavali stil jednog Rafaela, umjetnici koji su prikazivali svete scene uglavnom sterilno i maksimalno udaljeno od stvarnosti, od života. S druge strane, Caravaggio je Krista i svece prikazivao kao ljude iz susjedstva, ružne i prljave, kao radnike i seljake, upravo onakve kakvi su oni vjerojatno i bili u carskoj zabiti tisuću petsto godina ranije. Zato su još i neki ondašnji kritičari smatrali Caravaggiov naturalizam bogohulnim, dok su neki govorili kako majstor slika na taj način samo kako bi šokirao publiku, što nije imalo nikakve veze s istinom. A istina je ono što je Caravaggia jedino zanimalo.
Istinu sad traže i ljudi iz Amazona koji nisu sigurni u tvrdnje kunsthistoričarskog para koji kaže kako su otkrili dosad nepoznata djela velikog slikara. Caravaggio je oduvijek bio predmetom brojnih nedoumica. Njegovo slikarsko školovanje bilo je jedna velika nepoznanica, a nekoliko desetaka djela koje se sa sigurnošću mogu atribuirati Caravaggiu nastala su u posljednjih desetak godina njegovog života.
Inače, Caravaggio je 1606. ubio suparnika u dvoboju i pobjegao iz Rima. Na Malti je 1608. godine ponovno sudjelovao u nekoj tučnjavi,nakon čega bježi u Napulj gdje također ulazi u sukobe. Umire 1610. godine, a njegov grob sve do prije tri godine nije bio poznat. Krajem 2009. godine istraživači bolonjskog sveučilišta u mjestu Porto Ercoleu, sjeverno od Rima, otkrili su posmrtne ostatke za koje su ustvrdili da pripadaju upravo Caravaggiu. Nakon forenzičke analize kostiju utvrđeno je da posmrtni ostaci doista pripadaju Caravaggiu, a istraživači su došli i do velikog otkrića povezanog s pravim uzrocima smrti. Naime, Caravaggio nije preminuo niti od tifusa, niti od malarije, niti je ubijen u nekoj spletci, već je umro od trovanja vlastitim slikarskim bojama.
Maurizio Bernardelli Curuz i Adriana Conconi Fedrigolli tvrde da su otkrili stotinjak nepoznatih skica i slika mladog Caravaggia. Curuz i Conconi Fedrigolli najavili su objavljivanje dvije e-knjige na Amazonu u kojima će iznijeti detalje svog istraživanja, no prva je već povučena iz prodaje. Većina djela pronađena je u arhivu Caravaggiovog učitelja, minornog manirističkog slikara Simonea Peterzana, u dvorcu Sforzesco u Milanu. Caravaggio je učio kod majstora Peterzana od 1584. do 1588. godine, a dosad nije bila poznata ni jedna slika iz njegove rane mladosti. Zanimljivo je da osim što velika većina stručnjaka za Caravaggia sumnja u točnost atribucije, i kustosi arhiva u Milanu u kojem je pronađena ostavština tvrde kako nisu imali pojma da dvoje povjesničara umjetnosti istražuje njihovu zbirku.
