U ovo naše doba učenici prvog razreda gimnazije započinju program čitanja lektira s J. D. Salingerom. To je odgovor prosvjetnih vlasti na dugogodišnje traženje stručnjaka da se nešto promijeni po pitanju srednjoškolske lektire, s obzirom da je 14-godišnjacima izuzetno teško krenuti u lektirnu avanturu s djelima recimo Sofokla ili Euripida, što je bio pravi put da klincima već na početku omrzne lektira. Mnogi su tražili da se lektira obrne i da se u prvom razredu čita suvremena književnost, a tek u četvrtom starija književnost, no to se nije dogodilo. No, dogodio se Salinger kao svojevrsni uvod u čitanje, što je dobra stvar, iako neki roditelji pa i 'stručnjaci' nisu zadovoljni, jer da kakve veze ima tinejdžer iz 40-ih godina 20. stoljeća s tinejdžerima danas. Ne biste vjerovali koliko ima veze.
Kao primjer možemo uzeti početak ovog teksta, koji smo započeli riječima 'U ovo naše doba'. Salinger je bio ogroman ljubitelj Tolstoja, za kojeg je u šali rekao "smatram da je pred njim blistava budućnost", i pogotovo njegovog Rata i mira. Evo rečenice iz Rata i mira, kad Vera i Berg, ambiciozni ali prilično mediokritetski mladi par, naprave prvu zabavu za visoko društvo u svojoj kući. Vera tada kaže knezu Bolkonskom: "Tako je kneže, u ovo naše doba...", što narator poprati komentarom, "spomenula je naše doba kao što rado čine svi ograničeni ljudi koji vjeruju da su otkrili i ocijenili osobitosti našeg doba i da se ljudske osobine mijenjaju s vremenom". Ljudske osobine se ne mijenjaju s vremenom, a Lovac u žitu, ili u raži, kako hoćete, zato je i danas aktualan mladom čitatelju, bez obzira što Holden Caulfield nije tweetao i imao profil na fejsu. (A upravo su 40-e godine one u kojima nastaje fenomen takozvanog tinejdžerskog doba, jer je dotad postajalo djetinjstvo i odraslo doba, a ova teen faza nije se shvaćala na način kako se to čini danas.)
A o ljubavi Salingera prema Tolstoju (inače, 40-ih godina u SAD-u Tolstoj je bio izuzetno popularan među mladim prozaicima, između ostalog i zbog svog stila koji je išao pravo u srž, bez ikakvog okolišanja i uljepšavanja) stručnjaci za Salingera, ali i svi ostali, moći će čitati u pismima koje je Morgan Library and Museum otkupio od obitelji Marjorie Sheard. Pisma, njih devet, napisana su od 1941. do 1943. godine, a u njima tada 22-godišnji Salinger piše Marjorie o čitavom nizu intimnih stvari, ali i o svojoj književnosti. Između ostalog, piše i kako je poslao priču New Yorkeru "o klincu koji je na božićnim blagdanima", koja se uredniku toliko svidjela da ga je tražio da napiše još nekoliko priča o mladom Holdenu.
Marjorie Sheard, Salingerova vršnjakinja iz Toronta koja se također bavila pisanjem bila je jedna od prvih njegovih obožavateljica. Danas 95-godišnjakinja, Sheard je pisma više od 60 godina držala u kutiji za cipele, a prije šest godina dala ih je svom rođaku koji ih je, u dogovoru s njom, prodao između ostalog i kako bi financirao cjelodnevnu njegu svoje rođakinje.
