O diktatorima koji vole lijepu književnost već smo pisali. Saddam Hussein jedan je od diktatora koji su voljeli 'književnost' i 'umjetnost'. Ovi navodnici nisu tu bez razloga.
Naime, nakon što je Saddam Hussein izgubio vlast i pobjegao u ilegalu američke snage upale su u njegovu palaču. Tamo su našli brojna 'umjetnička djela', slike i kipove koji se mogu svrstati u rang najgoreg zamislivog trasha, poput prikaza prsatih ljepotica s velikim mačevima koje sijeku glave višeglavim aždajama i slično.
Osim toga, Saddam Hussein volio je i trash fantasy književnost. Štoviše, dugo se pričalo da je knjiga Zabibah i kralj, koja je poslužila i kao neka vrsta predloška za film Diktator Sache Barona Cohena, došla iz pera samoga Saddama.
Inače, Saddam je prema predaji autor još tri romana, Izađi prokletniče, Obzidana tvrđa i Muškarac i grad. Stoga mnoge nije previše iznenadila vijest o postojanju memoara iračkog diktatora.
Njegova najstarija kćerka Raghad Saddam Hussein, koja sad živi u Jordanu, preko svoga odvjetnika poručila je kako posjeduje rukom pisane memoare svoga oca koje želi objaviti što prije.
"Ovo su jedini autentični memoari Saddama Husseina, napisani ručno, a želimo ih objaviti čim nađemo odgovarajuću izdavačku kuću", rekao je njezin odvjetnik, koji nije htio razjasniti kad su memoari nastali, koliko dugo ih je pisao niti o čemu je u njima Hussein govorio.
Raghad Hussein se 2009. godine protivila objavljivanju knjige bazirane na razgovorima s njenim ocem i njegovom dnevniku, a koja je uključivala i njegove pjesme i pisma, a koja je ipak objavljena pod nazivom Saddam Hussein: Iz američke ćelije – Evo što se zapravo zbilo.
