Knjige o filmu, na kojoj god razini stručnosti bile napisane, nisu prečesta pojava u hrvatskom knjižarstvu. Međutim, izdavači su 2008. bili naklonjeniji ozbiljnim filmofilima. Ako ste ljubitelj eksperimentiranja u filmskom mediju pročitat ćete Austrijsku filmsku avangardu u izdanju 25FPS-a. Spremate li se za prijemni na zagrebačkoj ADU ili jako volite film prve polovice dvadesetog stoljeća za vas je Peterlićeva Povijest filma - rano i klasično razdoblje u izdanju Hrvatskog filmskog saveza. HFS je, za sve izgubljene u šarenom svijetu digitalnih medija, izdao i Digitalni abecedarij audiovizualnih pojmova Nenada Puhovskog.
Buntovni Austrijanci
Najnovije izdanje od svih navedenih, Austrijska filmska avangarda, drugo u biblioteci Kvadrati sekunde 25FPS-a (nakon Kad animacija susreće žive), lijepo je dizajnirana kvadratna knjižica s puno slika, koja sadrži tekstove o najznačajnijim predstavnicima austrijskog eksperimentalnog filma u šezdesetima i sedamdesetima prošlog stoljeća. Razloge bogatstva austrijske filmske avangarde najbolje sažimlje izvadak iz predgovora filmskog teoretičara Geralda Webera:
"U poslijeratnoj Austriji nije se razvila važna nazavisna filmska industrija koja bi mogla etablirati estetsku i sadržajnu alternativu dominantnom zabavnom filmu, kao što je bio slučaj s europskim 'novim valovima'. Zaobilaženjem rješavanja problema, Austrija je proizvodila idealizirane slike prirodnih ljepota, hraneći domaći domoljubni žanr. Proboj iz uskog društveno-političkog i umjetničkog korzeta nastupio je 1960-ih godina vrlo radikalno, akcioniastičkim performansima i složenim filmskim eksperimentima čiji su protagonisti Kurt Kren, Peter Kubelka i VALIE EXPORT. Nakon prvaka uslijedio je i razvoj potaknut bogatom tradicijom: Dietmar Brehm, Gustav Deutsch, Peter Tscherkassky, Martin Arnold..."
Da proboj iz korzeta bio zaista radikalan pokazuje najviše radikalan odnos bečkih akcionista prema ljudskom tijelu.
K. Kren: Leda und der Schwan (Materialaktion: Otto Muehl)
Nedovršena Povijest legendarnog Peterlića
Ante Peterlić umro je ne dovršivši rad na knjizi o povijesti filma. Ipak, napisao je dio koji obuhvaća razdoblje od početaka kinematografije, pa do otprilike pedesetih godina dvadesetoga stoljeća, no ni taj segment nije uspio redigirati, pa je taj posao obavio Nikica Gilić. Pavao Pavličić o Peterlićevoj Povijesti kaže:
"Djelo, naime - i u ovom obliku u kojem je do nas došlo - pokazuje sve vrline Peterlićeva znanstvenog prosedea: tu je izvrsno poznavanje materije i široka opća erudija, tu je smisao za identifikaciju i ocrtavanje temeljnih povijesnih procesa, tu je sposobnost da se provedu logične i uvjerljive generalizacije, tu je pregledan način izlaganja i jednostavan, a elegantan stil. (...) Ipak, ono što najviše impresionira filmskog laika – kakav je i potpisani recenzent – svakako je Peterlićeva sposobnost da pronađe i prikaže poveznice između opće povijesti i povijesti filma. On uvjerljivo pokazuje kako ono što zovemo duhom vremena – ili ono što vidimo kao opsesije i tjeskobe ljudi neke epohe – dolazi do riječi u filmskim djelima i biva uobličeno na umjetnički način. Primjer je za to sam kraj rukopisa, gdje se opisuje situacija s početka pedesetih godina, kad je svijet odahnuo nakon rata, ali se potom odmah i podijelio na blokove, a nad njega se nadvila opasnost novoga rata, ovaj put mnogo strašnijega: Peterlić uvjerljivo pokazuje kako su mnogi važni filmovi toga doba izraz upravo takvoga raspoloženja. (...) Ovo što je Peterlić uspio stvoriti – koliko god da je i samo silno vrijedno – ima karakter dokumenta o tome kako je sjajna trebala biti njegova povijest filma. Nju nikad nećemo dobiti, ali i ovako dobivamo mnogo."
Multimedija u knjizi
Nenad Puhovski godinama je upoznavao digitalne medije, mnogo prije nego što su postali sveprisutni, prikupljao pojmove iz tog područja, a potom je uobličio Digitalni abecedarij audiovizualnih medija. Puhovski je sastavljao knjigu vođen svojim interesima, a to su široko shvaćeni različiti elektronički mediji povezani natuknicama audiovizualno i video, tj. multimedija. Taj pojam može zavesti jer obično podrazumijeva tehnike audiovizualnog snimanja, reproduciranja i prezentiranja temeljene na potencijalu kućnog računala, te je takva multimedija korisnički dostupna širokim masama, poslovnim i kućnim korisnicima. Podataka o takvoj multimediji u ovoj knjizi ima, no prije bi se moglo reći da je Puhovskom pravo polazište tehnika standardne televizije. Polazeći od broadcast kvalitete kao svojevrsnog audiovizualnog standarda, on u ovom radu obuhvaća i tehnike namijenjene amaterskim korisnicima. Ipak, više pozornosti poklanja tehnikama namijenjenim specifičnim zadacima u profesionalnoj audiovizualnoj proizvodnji - standardnoj televiziji i televiziji visoke rezolucije, preplitanju različitih tehnika, kao i računalnim pojmovima koji prate nastanak, pohranu, obradu i transmisiju podataka o digitaliziranoj slici i zvuku.
Još ponešto...
Zanima li vas animirani film, pročitajte Karikaturu i pokret Midhata Ajanovića (HFS, 2008.). Ako vam je draži pogled na film sa strane filozofije i teorije književnosti pročitajte Gilićeve knjige Uvod u teoriju filmske priče (Školska knjiga, 2007.) i Filmske vrste i rodovi (AGM, 2007.) Za sve one kojima je draža mala kutija u koju stane cijeli svijet Hrvoje Turković je, nakon Teorije filma, napisao i Narav televizije (Meandar, 2008.). Ako se ne želite opterećivati znanstvenim pogledom na film, a ipak želite o njemu nešto naučiti, tu je bogato opremljeni Schneiderov 1001 film koji svakako trebate pogledati (Stanek).
Srđan Laterza
