U Americi postoji nešto što se zove Bible Belt, odnosno mjesto gdje čovjek može naići na najviše crkava i najviše vjerskih fanatika, evangelističkih propovjednika i ostalih simpatičnih ljudi po glavi stanovnika na kugli zemaljskoj. Legenda kaže da se čak i neustrašivom Williamu Burroughsu ledila krv u žilama kad bi se našao u tom biblijskom pojasu, nekoj vrsti Bermudskog trokuta za razum odnosno ratio. Teško je vjerovati da postoji nešto strašnije od Bible Belta u Americi, ali postoji. Zove se Twilight Belt. To je dio Amerike s najvećom koncentracijom fanatika Roberta Pattinsona i ostalih vampirskih i vukodlačnih ljepotančića.
Taman kad se svima činilo da je priča sa Sumrakom zauvijek nestala da se više nikad ne spomene, opet je započela histerija. U kinima se pojavila nova epizoda sage pod nazivom Breaking Dawn, i to, sačuvaj nas Bože, Part one, što znači da ćemo se susresti i s nečim što se zove Part two. Samo prošlog vikenda film je u američkim kinima zaradio nevjerojatnih 140 milijuna dolara. Podatak da je čak 80% gledatelja ženskog roda možda i nije posebno iznenađujuć, što se ne bi moglo reći za onaj da je čak 60% posjetitelja novog Sumrak filma starije od 21 godine.
Mapa Amerike podijeljene na plave i crvene države sigurno je poznata svima onima koji gledaju CNN ili NBC noć nakon izbora u SAD-u, a označavaju američke savezne države u kojima su pobjedili republikanci odnosno demokrati. Zanimljivo je da se Twilight Belt donekle podudara s Bible Beltom, odnosno da najviše uživatelja Sumrak sage dolazi s američkog Juga odnosno Srednjeg zapada. Još jedna zanimljivost je da je grad u kojem najviše stanovnika (u omjeru, dakako, po glavi stanovnika) odlazi gledati Twilight u kino ultrareligiozni mormonski centar SAD-a, Salt Lake City, inače 125. američki grad po veličini.
Ovaj se podatak samo na prvi pogled može činiti kao paradoks (jednako kao što je paradoks da se NBA klub iz Salt Lake Cityja zove Utah Jazz, dakle po vrsti muzike koju je većina stanovništva ovog grada, kako je rekao Bill Maher, prvi put čula kad je Christina Aguilera u jednom kratkom djeliću svoje pjesme imala mali 'jazzy dio'). No, nema tu ničeg paradoksalnog uzmemo li u obzir činjenicu da je spisateljica ove sage Stephanie Meyer i sama mormonka, što je i više nego vidljivo u načinu na koji interpretira određene teme, primjerice seks prije braka, da spomenemo samo onu najočitiju. Dakle, nakon Sumraka, Mladog mjeseca i Pomrčine napokon smo dočekali i to vjenčanje u Praskozorju. I konzumaciju braka u prvoj bračnoj noći. Koja je, naravno, prepuštena mašti gledateljica.
