Jučer je Siniša Labrović na koljenima prešao jedan zavjetni krug oko Gradskog poglavarstva Grada Zagreba. Hodočastio je sv. Milanu, zazivajući njegovu milost, motiviran nezakonitim i netransparentnim djelovanjem Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, kao i cjelokupnom gradskom politikom koja se brejnstorma na Trgu Stjepana Radića 1. A objekt Labrovićeve idolatrije, spomenuti Milan Bandić, hodočastio je tjedan dana prije po podrumu crnih zidova na glavnom gradskom trgu. Nije se radilo o spiritističkoj seansi, već o književnoj večeri, točnije gostovanju jednog od najistaknutijih suvremenih romanopisaca.
Jonathan Franzen u Hrvatsku je došao iz Albanije, ne toliko radi svojeg čitateljskog jata, koliko radi ptica o kojima će pisati za National Geographic. Prozračne krajolike jugoistočne Europe zamijenio je zagušljivom atmosferom lokala u samom centru grada. Znatiželjnika je u Vip clubu bilo toliko da na vratima jedno vrijeme uopće nisu puštali nove posjetitelje. Netipična gužva pred ulazom na književno događanje bila je prikladna uvertira za bizarni događaj koji je uslijedio.
Objekt Labrovićeve idolatrije pratio je cijeli događaj sjedeći tik do pozornice, zacijelo zadovoljan što je takav veliki pisac posjetio Zagreb. U neventiliranoj podrumskoj prostoriji Borivoj Radaković je nevješto mahao voditeljskom palicom, pričajući više o pticama nego o književnosti i spojlajući dio Slobode, Franzenova najnovijeg romana. Ne kažemo da se trebao pokloniti sv. Franzenu, ali bilo je poželjno da se za razgovor pripremi više nego za kvartovsku kavu s nekim od svojih FAK-ovaca. Bogato opremljen klupski prostor nije međutim bio opremljen bežičnim mikrofonom pa je nagurana gomila iza stupova ostala, osim slike, uskraćena i za pitanja iz publike. Na sreću, organizatori su se pobrinuli za dovoljnu medijsku pokrivenost pa će i oni koji su sjedili ispred pozornici, a od silnih kamera i kamarmana nisu ništa vidjeli, moći sve u miru pogledati u izdavačevom portfoliju. Franzen je zauvijek ostao uskraćen za sliku svoje publike iako je u par navrata apelirao na organizatora, ali je dobio savršeno preciznu sliku zagrebačke kulturne politike.
Ostaje pitanje zašto pisci mnogo manjeg kalibra uredno gostuju u Europama i ZeKaEmovima, a američki 'živući klasik' završi u natrpanom podrumu? Ako je razlog taj što Grad nastoji opravdati svoju investiciju u prostor kojeg sad koristi privatni poduzetnik, predlažemo još par zanimljivih mjesta kao Top 5 književnih lokacija za slučaj da u Zagreb zalutaju primjerice Don DeLillo, Margaret Atwood, Thomas Pynchon, Tom McCarthy, Paul Auster, Tony Morrison...:
booksa
