Page arrow

Teizam, a-teizam i anti-teizam

Large 2077
Ponedjeljak
06.09.2010.

Christopher Hitchens

Proteklog je tjedna Stephen Hawking digao buru svojom novom knjigom kojom negira postojanje nekakvog višeg dizajnera. U knjizi The Grand Design koja izlazi idućeg tjedna Hawking zaključuje da Veliki prasak nije bio događaj kojemu je trebao božanski nacrt, već da je riječ o neizbježnoj posljedici zakona fizike. Hawking je oduvijek tvrdio da ne vjeruje u postojanje boga, baš kao i Christopher Hitchens, jedan od najpoznatijih ateističkih teoretičara danas, koji je prije nešto više od mjesec dana objavio da boluje od raka grla i sad traži od ljudi da se 'prestanu moliti za njegovo zdravlje'.

Ako je još prije nekoliko desetljeća u zapadnom svijetu religioznost bila potpuno demode, danas je situacija radikalno promijenjena. Poopćeno gledajući, dakako, dvadeseto je stoljeće bilo stoljeće u kojem se govorilo o 'katoličkim piscima' kao svojevrsnom literarnom kuriozitetu, pa se tako često pričalo o Françoisu Mauriacu i mogućnosti egzistencije katoličkog književnika u suvremenom svijetu. Danas, nekoliko vjerskih backlasheva i fundamentalističkih tornada kasnije, kako u zapadnim demokracijama, tako i u islamskom svijetu i zemljama u razvoju, bez sumnje je nastupilo doba reakcije. Novo stoljeće sada ima svoju verziju Mauriaca, a ona se zove 'ateistički pisac'. Takav pisac u pravilu ne izvodi eskapade usporedive s Nietzscheovim izjavama ('nakon što se rukujem s religioznim čovjekom uvijek imam potrebu za pranjem ruku'), no ima potrebu ne samo opravdavati i objašnjavati svoj ateizam, već i nužnost poraza religije. I zato će kad se govori o ateizmu i popularnim suvremenim autorima mnogima na um prvo pasti Richard Dawkins i Christopher Hitchens. Njih dvojica su vjerojatno najpoznatiji eksponenti takozvanog 'novog ateizma', termina koji zapravo najčešće nosi pejorativne konotacije i kojega vole koristiti američki kršćanski fundamentalisti. Taj bi se izraz trebao odnositi na grupu autora među kojima su, uz Dawkinsa i Hitchensa, najpoznatiji Sam Harris, Daniel C. Dennett i Victor J. Stenger.

Christopher Hitchens doduše sam sebe neće nazvati ateističkim piscem, već anti-teistom; ove pojmove Hitchens diferencira odnosom prema nepostojanju entiteta kojega će neki nazvati božanstvom. Ateist, smatra Hitchens, može biti osoba koja ne vjeruje u postojanje božanskog, iako bi voljela da je u krivu. S druge strane anti-teist bi bila osoba koja upravo preferira nepostojanje božanskog. U tom smislu anti-teizam bio bi blizak nekim idejama koje su posljednjih godina razvijene u krilu tzv. 'novog ateizma', a odnose se na vjerovanje kako religiju kao takvu uopće ne bi trebalo tolerirati kao što se to činilo do sada, već bi je se trebalo pobijati svim mogućim sredstvima (to se odnosi na korištenje racionalnog aparata) te upućivati na veliko zlo koje religija nanosi čovječanstvu.

Poprilično agresivan nastup suvremenih ateističkih teoretičara izazvao je veliku reakciju, pa su spomenuti autori ne samo verbalno kritizirani od njihovih protivnika, već zaista demonizirani u mnogim krugovima. Posebno je takav slučaj u Americi gdje se imena ovih pisaca spominju u govorima tv-propovjednika gdje se uspoređuju s leglom Sotone.

Christopher Hitchens, pisac kojem takav položaj čini se nikad nije odviše smetao prošli je mjesec objavio da boluje od raka grla, koji je u međuvremenu metastazirao i na pluća, a u jednom intervjuu je rekao kako je zbog svog životnog stila, koji je uključivao znatne količine cigareta i alkohola, bio idealan kandidat za bolest. U najnovijem broju Vanity Faira, Hitchens je rekao kako je otkad je objavio da boluje od raka grla dobio nekoliko tisuća pisama u kojima su mu ljudi govorili kako će se moliti za njegovo zdravlje. Pisac sad moli ljude da prestanu s molitvama, iako to za sada nije imalo nikakvog učinka. Kao neslana šala zvuči podatak da je 20. rujna proglašen 'Danom molitve za Christophera Hitchensa'.

"Kad dođe 20. rujan nemojte zamarati gluha nebesa vašim kricima i molitvama. Osim ako se zbog toga iz nekog razloga sami nećete osjećati bolje", poručio je pisac bogomoljcima. Čitava priča s Hitchensom i njegovom bolešću postala je takva farsa da postoje čak i sajtovi na kojima se ljudi klade hoće li se Hitchens prije smrti preobratiti i prigrliti Boga. Ljudi koji stavljaju novac na takav ishod vjerojatno nisu čitali Hitchensovu knjigu God is not Great: The Case Against Religion, u kojoj autor govori i o konvertitima koji se kukavički presvuku u posljednji trenutak, "Bog koji bi nagradio takvo kukavičko ponašanje i beskičmenjaštvo i kaznio nepremostivu sumnju jedan je od bogova u koje ne vjerujem."

No, nema beskičmenjaka do beskičmenjaka; naša je domovina idealna zemlja za ovo ljudsko stanje. Prvo desetljeće novog stoljeća, koje su neki već počeli nazivati stoljećem velikog povratka religije, donijelo je tzv. globaliziranom svijetu velike rasprave između vjernika i nevjernika; neki će reći koprcanje ateističkog razbora u mreži novog poretka stvari. Dakako, baš kao i u većini drugih područja i tu je zemlja u kojoj živimo posve jedinstveno mjesto, otok na kojega svjetsko more nanosi naplavine s kojima jadni otočani ne znaju baš što bi trebalo činiti pa grade bizarne konstrukcije. U globalnoj borbi teizma i a-teizma, ili teizma i anti-teizma, u hrvatskoj pobjeđuje – etatizam. A on se u ovom slučaju naziva agnosticizmom. Posljednjih je godina u Hrvatskoj postalo izuzetno pomodno i popularno nazivati se agnostikom. Ovaj je trend najočitiji u situacijama kada su ljudi prisiljeni na kalkuliranje, dakle situacijama poput političkih utrka gdje pojedinac osjeća kako mora poduzeti sve kako se ne bi otuđio od određene skupine ljudi. Tako će se sve rjeđe i rjeđe među domaćim političarima, dakako nehadezeovske orijentacije, čuti priznanje da ne vjeruju u boga. No pronađeno je rješenje pa su svi malo po malo postali agnostici. Agnosticizam je tako kod nas postao ekvivalentom uživanja kanabisa među socijal-demokratskim političarima, koji kada dođu pod lupu javnosti, klopoću lirsku, svima nam poznatu 'pušio sam, ali nisam uvlačio' mantru, gdje bi agnosticizam bio taj jadni dim koji se vrti po ustima političarskim i nikako da krene prema plućima zvanim ateizam. A da o otvaranju usta i ispuhivanju dima u božansko svijetlo i da ne govorimo. Agnosticizam je u tom kontekstu, bijednom i kalkulantskom, najpreciznije ocrtao Orson Welles, koji ga je posve prezreo: "Osjećam ljubav i duboko poštovanje prema religiji, ljubav i duboko poštovanje prema ateizmu. Jedino što mrzim to je agnosticizam, i ljude koji se ne žele odlučiti."

Neven Svilar

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu