Blagodati fenomena književnih kafića ili pak knjižara koje u sklopu svoje ponude imaju i kafić poznate su u cijelom svijetu, jer uz kupovinu knjiga nude i priliku za razgovor, razmjenu ideja, sudjelovanje u predavanjima i slično. Odlazak u knjižaru odavno je prestao biti usputno zaustavljanje po propisanu literaturu. Ista je situacija i u Iranu… bila do prošlog tjedna.
Naime, četiri teheranska književna kafića izvrsne posjećenosti (o čemu svjedoči i gostovanje turskog nobelovca Orhana Pamuka u jednom od njih zvanom Nashr-e Sales) prošloga su tjedna prisilno zatvorila svoja vrata. Uzrok je iransko vrhovno tijelo za trgovinu, Amaken-e Omoomi, koje se za ovaj represivni potez ograničavanja širenja kulture pravda činjenicom da spomenute knjižare ilegalno kombiniraju više vrsta poslova. Strani mediji poput Guardiana pak smatraju da je u pitanju strah državnog vrha da se u takvim kafićima ne rađaju kakve revolucionarne ideje o potrebi promjene vlasti.
Što se Irana tiče, ovo je samo jedan u nizu primjera uplitanja državnog vrha u temeljne ljudske slobode. Iranska vlada redovito cenzurira distribuciju zapadnjačkih knjiga (izrazito nepodoban je npr. Da Vincijev kod Dana Browna, neka djela američkog nobelovca Williama Faulknera itd.), kao i internet-sadržaja i medija, pogotovo kad je riječ o emitiranju glazbe s 'nemoralnog' Zapada koja tjera na razvrat i omalovažava iransku kulturu; među zabranjene izvođače, osim Queena, Black Sabbatha i Rolling Stonesa spadaju čak i Beatlesi.
Što će dalje biti s četiri teheranska bookcafea zasad je neizvjesno, no, kad smo već kod toga i nas uskoro čekaju izbori nakon kojih uvijek dolaze i promjene… Za svaki slučaj, trk u Booksu na kavu i knjigu - dok nije prekasno!
