Page arrow

'Dajem se cijela u knjigu'

Large 429
Utorak
16.10.2007.

Na službenom siteu Man Booker nagrade nakon proglašenja ovogodišnjih finalista objavljen je kraći intervju s Anne Enright. Kako smo danas puno pametniji i znamo da je Anne jučer Bookera i osvojila, drznuli smo ga se posuditi, prevesti i ponuditi vam ga na čitanje.

*****

Čestitamo na ulasku u uži izbor kandidata za Man Booker Prize 2007. Koja je bila vaša prva reakcija na vijest i je li nominacija išta promijenila u vašem životu?
Laknulo mi je kad sam čula tu vijest, ali još je sve bilo prilično nevjerojatno. Autoru je teško pojmiti situaciju oko nagrade, ona najviše utječe na ljude oko mene – moja je majka, na primjer, oduševljena. Kao pisac jako puno radim – u par tjedana od proglašenja finalista napisala sam dvije priče, uredila jednu zbirku kratkih priča te odradila dosta čitanja i intervjua po Americi. Kad sam na putu tulumarim, kad sam kod kuće družim se s djecom. Ponekad, usred svega toga, sjetim se Man Bookera i bude mi drago. 

Za vaše pisanje kažu da daje 'svježu krv irskoj književnoj tradiciji'. Koliki pritisak osjećate kad vam knjigu usporede s Uliksom?
Oduvijek sam osjećala veliki pritisak, ali ne zbog drugih ljudi već zbog vlastitih demona, ili anđela - kojagod sila bila koja me tjera da sjedim i pišem knjigu po knjigu. Ne pišem 'izravne' priče – ponekad osjetim potrebu da napišem nešto 'lijepo' ili 'lagano' ali k vragu, radim samo ono što mogu. Strastveni sam pisac, možda ni ne postoji drugačiji – pod tim mislim da se u potpunosti dajem u knjigu, teško mi je raditi kompromise s glasovima koje čujem u glavi.

The Gathering daje ‘prototip majke i oca svih irskih obitelji'. Jeste li se vodili vlastitim iskustvom u pisanju ovog obiteljskog epa?
Knjiga nije autobiografska, ali nakon dvije godine pisanja vražje priče skoro pa se čini kao da bi mogla biti. Trebalo mi je vremena da se oslobodim Veronice Hegarty, pripovjedačice – toliko sam dugo bila u njezinoj koži. Ali, za slučaj da se pitate, ne dolazim iz velike obitelji. Odrasla sam u normalnoj obitelji i dobro se slažemo, barem mislim. 

Vaše pisanje opisuju kao 'mračno' i 'turobno', ali u isto vijeme 'šaljivo' i 'komično'. Smatrate li da u svakoj tragediji postoji zrnce apsurda?
Ne uvijek, ali to pomaže.

Navodno su neke knjižare uvele policu za 'Tragične Obiteljske Knjige'. Možemo li vašu knjigu The Gathering smjestiti u tu 'nesretnu memoaristiku'?
Pa.. to nije baš do mene. Trudim se ne opterećivati se stvarima na koje ne mogu utjecati.

Nedavno ste objavili svoju prvu knjigu nefikcionalne proze, a uskoro objavljujete zbirku kratkih priča. Postoje li teme i stilovi koje provlačite kroz romane, kratke priče i nefikciju?
Mislim da je eventualno način na koji slažem rečenice prepoznatljiv, ali to ide od knjige do knjige. Ljudi u mojim knjigama nalaze poveznice kojih ja nisam uvijek svjesna, ali pretpostavljam da bih mogla priznati zanimanje, što se zadnjih par knjiga tiče, za krv, odnosno obitelj i biološke poveznice; obitelj počinje u tijelu, kao ljubav.

Koji bi bio vaš Booker nad Bookerima?
Bilo je mnogo velikih pobjednika, ali najviše volim J.G. Farella koji ga je osvojio 1973. godine knjigom The Siege of Krishnapur, a također je napisao i Troubles – jednu od meni najdražih knjiga.

Naš Dossier o Anne Enright.

Možda će vas zanimati
Preporuke
Homepage 1911 16.03.2010.

Začitavanje: 'Obiteljsko okupljanje'

Što mi zapravo znamo o vlastitoj prošlosti, o životu koji smo proživjeli? Rekli bi da znamo sve jer se radi upravo o nama samima. No...

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu