Nakon romana Hipofiza u Egzilu i zbirke Priče o neskladu, čija je zajednička tema neizvjesnost ljudske sudbine u uvjetima rata i migracija, novinarka i spisateljica Sofija Kordić okušala se u još jednoj izazovnoj temi. Napisan dijaloški, u „dva glasa“, Smrt bez samoglasnika (Jesenski i Turk, 2025.) je roman o samoubojstvu.
Autofikcionalni glas autorice, izmještene iz Hrvatske u Češku, njenim čitateljima već je poznat. Glas njenog sugovornika, gej novinara, Danca, koji je čitav život manje ili više patio od depresije, a kojeg je na nepovratni čin navela, između ostalog, promjena u društvu posle koje za njega više nije bilo mjesta, nešto je novo za čitatelje Sofije Kordić. Priča započinje u presudnom trenutku: autorica je, iz vlastite slabosti – ljudskosti, drugim rječima – odbila priliku da se vidi s dragim prijateljem, ne znajući da će ta prilika biti posljednja. Pričajući o odrastanju s hladnim ocem u danskoj „državi blagostanja“, o promjenljivosti novinarskog poziva, slabljenju te „države blagostanja“ i funkcionalnosti sistema psihijatrijske brige, autoričin prijatelj progovara glasom koji je potpuno i samo njegov, tako da čitatelj ponekad zaboravi da je riječ o tekstu koji je, naravno, također napisala sama autorica. Smrt bez samoglasnika je knjiga o smrti, knjiga, ipak, i o ratu i migracijama, knjiga o neočekivanim udarima sudbine, ali i knjiga o kajanju i oprostu, o požrtvovnosti, o prijateljstvu. Napisana sa psihološkom i jezičnom preciznošću romanospisateljice, obogaćena društveno-političkim refleksijama i pop-kulturnim referencama poput prave autofikcije, a kao cjelina vođena autoričinim bogatim životnim iskustvom i posvećena njenom preminulom prijatelju, Smrt bez samoglasnika je potresna knjiga koju nećete moći ispustiti iz ruku – i od čijih će vam se junaka, na kraju, biti žao rastati.
Uz autoricu o knjizi će govoriti Jagna Pogačnik i urednica Dunja Ilić.
Program udruge Kulturtreger podupiru Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Zaklada Kultura nova.
Otkad je Booksa otvorila svoja vrata u siječnju 2004. godine u gostima su nam bile brojne organizacije, umjetnice, izvođači, održale su se stotine tribina, razgovora, okruglih stolova, diskusija, predstavljanja... Mnogo je ljudi koji rade vrlo zanimljive i kvalitetne stvari, ali nemaju svoj prostor gdje bi ih mogli predstaviti i tu na scenu upadamo mi. Možemo besplatno ustupiti prostor, tehniku kojom raspolažemo i pomoć u promociji događanja. No kako je upita jako, jako puno, ne možemo nikako udovoljiti svima, a ima li, ili nema slobodnih termina i kada, saznat ćete ako nam šibnete mail.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.
