Književni razgovor: Velibor Čolić

Velibor Čolić došao je u Francusku, kako piše, „s prtljagom od svega tri riječi francuskoga – Jean, Paul i Sartre". Bilo je to 1992., u jeku rata u Bosni, nakon što je i sam prošao rovove i fronte, vidio razorene kuće i raseljenu rodbinu. U Francuskoj su uslijedili mučni, samotni dani izbjeglištva, života na rubu, snalaženja, učenja jezika i pisanja; književnost je tu bila svojevrsni „spas". Uskoro mu je kod francuskog izdavača preveden i objavljen prvi roman, i stvari su se zakotrljale. S vremenom je propisao na francuskome, da bi danas njegove knjige izvorno pisane na tom jeziku objavljivao vjerojatno najugledniji francuski izdavač: Gallimard. Ta je iskustva Čolić ugradio u svoj autobiografijom nadahnut roman Priručnik za egzil (Kako uspjeti u izbjeglištvu u trideset i pet lekcija), nedavno preveden i objavljen na hrvatskome u izdanju Vuković&Runjić (prijevod Mirna Šimat).

Sa Čolićem ćemo u Književnom budoaru razgovarati o njegovu egzilu kao i migrantskom životu uopće, o sjećanjima i (ne)mogućnosti započinjanja „novog života", o ratu i postratnoj terapiji pisanjem, o očekivanjima inozemnih izdavača i „egzotici Bosne", europskim gradovima, jazzu, melankoliji, Hamsunu, Borgesu i još ponečemu. Razgovor će voditi književna kritičarka i esejistica Katarina Luketić.

Velibor Čolić, rođen je 1964. u Bosni, u Odžaku, a odrastao je u Modriči. Studirao je u Sarajevu, a prve knjige objavio u Zagrebu. Od 1992. živi i radi u Francuskoj kao profesionalni pisac i novinar (piše o glazbi). Objavio je dosada romane i priče: Madrid, Granada ili bilo koji drugi grad, Odricanje svetog Petra, Kod Alberta, Arhanđeli, Mother Funker, Les Bosniaques, Chronique des oubliés, Jésus et Tito, Priručnik za egzil itd. Knjige su mu prevedene na engleski, španjolski, talijanski i turski, a dio njih je izvorno pisan na francuskome.

Photo: Catherine Hélie © Editions Gallimard