Smrt knjige znači smrt visoke kulture

Danas je rasprava o književnim časopisima determinirana temom smrti. Za smrt knjige, a onda i smrt časopisa krivci su multiplicirani kanali elektronskih i elektroničkih medija koji nude banalne sadržaje, zaglušujući 'prave' poruke.

Marshall McLuhan /naslovna/ i Martin Heidegger opasnosti/prednosti vladavine tehnološkog pripisivali su strukturi medija, a ne sadržaju. Društvo kao ujedinjeni kolektiv za McLuhana je moguće zbog strukture elektronskih medija, a toj je strukturi tehnologije Heidegger namijenio konačnu ulogu u oblikovanju tehno¬-civilizacije, iako ju je smatrao poražavajućom.

Metafora 'smrti knjige' pojednostavnjuje problem poistovjećujući sadržaj i medij, što je lako detektirati jednostavnim eksperimentom. Recimo da se složite s onima koji jadikuju nad smrću knjige, da je očajno što novi mediji utječu na smrt stripa, koji je tehnički, također, knjiga; no, sigurno je kako će se oni s prezirom odbiti solidarizirati se s vama.

Ono što zbilja brine one koji proglašavaju smrt knjige/časopisa nalazi se zapravo u sadržaju, ideologiji, kontekstu, a ne u strukturi medija. Smrt knjige bezrezervno znači smrt visoke kulture koja se u jednom povijesnom trenutku poistovjetila s kulturom tiska.

Metafora smrti knjige ne dozvoljava da se probijemo do pravih pitanja koja bi možda i opisala što se zbilja dešava s časopisima u digitalno doba/u umreženom društvu/ cyber-kulturi…

Kako je 'Quorum' završio na braniku visoke kulture samo zbog činjenice da je objavljivan u obliku knjige?

Časopisima se od devedesetih i kraja vladavine Quoruma uvijek postavljalo pitanje 'sudbine'. Naravno da je ono podrazumijevalo smrt-death-kraj-smiraj-krk-šljap-buć-proli časopisa do kojih je došlo devedesetih. No, knjiška kultura pogrešno je locirala ovu smrt kao sukob medija i adresirala svoj apel za spas časopisa/visoke kulture (činilo joj se logično) na časopise koji izlaze u tiskanom formatu. Ali za neke časopise nema ništa strašnije nego da ih se shvati kao ratnike visoke kulture, borce protiv medija koji ne šljive razliku popularno/visoko, strip/roman, pornografija/ontologija, aktivizam/politička teorija, droga/konzumerizam….

Nije riječ o smrti medija (i sukobu tisak/digitalno), već smrti sadržaja – jedne visoke, kanonizirane, valorizirane kulture koja kako umire tako umire i povjerenje u institucionalno kanaliziranje kulture. 'Smrt knjige' i 'smrt časopisa', kako ih shvaća institucionalna kultura, smrti su svega što je kanon potvrdio kao provjereno dobro, a danas se ne čita, ne gleda, ne sluša… No, zapravo ono što umire je visoka kultura koja se u jednom trenutku poistovjetila s kulturom tiska.

Sukob knjiga-umreženo društvo zapravo ne postoji. Časopisi su danas duboko uronjeni u kulturu Mreže koja je otvorila prostor za promociju manjinskog, rubnog, queer. Ovo definitivno nije bitka analognog protiv digitalnog, već kanona protiv pornografije, narkomanije, nekrofilije, popularne kulture, kompjutorskih igara, hardcora, trasha i ukratko svega što se smatra nepristojnim sadržajem za kulturnu proizvodnju, a što je na Mreži našlo svoj kanal za emitiranje. Quorum bi teško stajao na braniku onoga što se smatra knjižnom kulturom i svega onoga što je danas ugroženo kanalima za distribuciju neprovjerenih, nerecenziranih, sumljivih polu-informacija. Quorum je samo izlazio u obliku knjige.

Pojavljivanje novog 'Quoruma' bilo bi tragično

Trijumf umreženog individualizma, kako tumači Manuel Castells, omogućilo je stvaranje mrežnih zajednica  prema individualnim afinitetima, a njih je kao i životnih stilova bezbroj. Osamdesetih nema interneta, nema www-a. Quorum je jedino mjesto za rubne identitete.

Nijedan časopis nikada više neće imati 'težinu' Quoruma. Kanali za odašiljanje su se ustostručili i omogućili svoj off/neinstitucionalnoj/alternativnoj/sub-kulturi da se oglašava, a frikovima koji su nekad čitali Quorum da sjede na stotinama izvora i cuclaju informacije. Ono što je objavljivao Quorum danas možete naći na par paralelnih kanala.

Pojavljivanje novog Quoruma, tog izvrsnog kanala koji je ljude izgradio i osigurao im doticaj sa stvarnošću kakva ih je zanimala, značio bi da su mnoge mreže crkle, da je preostala ona jedna jedina – distribucijska mreža iz osamdesetih koja ih je odašiljala u sve knjižare u ex-Yu, a na kojoj smo neizmjerno zahvalni jer je ljudima gladnim quorumaških svjetova omogućila da napune svoje stvarnosne baterije.

Distopijski scenarij smrti Mreže jednostavno nije vjerojatan, tako da s velikom sigurnošću možemo reći kako će mrežne monade nastaviti svoje baterije puniti na raznim izvorima.

Naravno da cvjetanje tisuću kanala ne znači da ne bi bilo dobro da je opstao i taj jedan stabilni analogni kanal. Devedesetih se potpuno urušio stabilni sustav knjižara koje žele prodavati časopise, pa se danas književni časopisi gotovo ne mogu nabaviti. Taj bi kanal uostalom nekima u nas još uvijek bio i jedini. No, globalno, taj analogni distribucijski kanal tek je jedan u nizu fantastičnih dotoka informacija o poststrukturalizmu, stripu, glazbi, suvremenoj književnosti, popularnoj kulturi…

Sisavci višestrukih kanala

Oni koji rade časopise danas su sisavci bezbrojnih kanala. Časopisi su pomoć za kretanje nepreglednim poljima informacija, ili ono što bi Michael Heim nazvao 'kanalima stabilnog sadržaja', odgovor na neprozirnost hipermediranog prostora ili pokušaj izbora…

Današnji se urednici ne razlikuju puno od quorumaša – i jedni i drugi željeli bi raditi časopis kakav bi i sami čitali. Razlika se krije u strukturi organa za uređivanje – višestruki, decentralizirani i hipertekstualni sadržaji zahtijevaju iste takve višestruke, decentralizirane, hipertekstualne organe za probavljanje, preoblikovanje i izbacivanje.
To su organi koje uzgajaju gotovo svi stanovnici Mreže. Čim se spojiš i počneš kreirati svoj profil na Facebooku Mreža te tjera da se odrediš prema stvarima, da pokažeš što te škaklja, uzbuđuje, iritira...

Uređivanje i objavljivanje sudbina je svih koji se kreću Mrežom, ujedno i jedna od dvije opcije egzistiranja na Mreži. Prvi izbor je usisati čitav internet kao u reklami VIP-a (ono, ne znate što biste, sve vam je dobro, pa jednostavno bezumno usisavate), a drugi je digestiranje, uređivanje, reorganiziranje, sistematiziranje. Ovu drugu opciju rabe gotovo svi, osim momka s reklame, jer žele preživjeti. Ovo je izbor između organizacije ili smrti monade, ulaska u elektronički vir s uvježbanim avatarom ili uranjanja u svijet koji će digestirati tebe.

Katarina Peović Vuković