Papirus ili e-knjige?

Svaki onaj zlobnik, vrag mu sriću odnija, tko je i na tren pomislio da će mrežna revolucija proždrijeti knjigama ukoričeno znanje u svim pojavnim oblicima, debelo je u krivu. Svakim danom niče mnoštvo sajtova koji se bore za očuvanje digniteta pisane riječi, ali na načine primjenjive 21. vijeku. Čak se i svemoćni Google pridružio tihom pokretu otpora i marljivo, dok vi spavate ili prebirete stranicama uz svjetlost noćne lampe nad uzglavljem, pretražuje najveće knjižnice svijeta, skenirajući davno zaboravljene naslove kojima je copyright već poodavno istekao, i stavlja ih (uključivo i fusnote) na svoje mrežno mjesto books.google.com čitavom svijetu na uvid. I Hrvati tu imaju rasnih trkačkih konja – DPKM iliti društvo za promicanje književnosti na novim medijima (www.dpkm.org) na netu je izdalo pedesetak naslova, što prethodno ukoričenih, što ekskluzivno mrežnih, kako poezije, tako i proze, malo Chomskog, malo Nuhanovića.

S mrežnih stranica projekta Gutenberg (www.gutenberg.org) pak, između dvadesetak tisuća naslova među kojima su, recimo, Conrad ili D.H. Lawrence svakog mjeseca korisnici spuste na svoja računala knjige bez copyrighta par milijuna puta, također posve besplatno. Pitanje je samo vremena kad će neki marljivi pregalac tako bizarnim putem, pretražujući daleke knjižnice svijeta iz topline peščeničkog doma pronaći, recimo, dva zagubljena pjevanja Gundulićeva Osmana…

Jedini je problem (a tko je probao, zna) što je pomalo nezgrapno na zaslonu čitati parsto stranica titravog teksta, nezgodno je prijenosnik nositi na plažu, a i tiskanje sabranih Shakespearovih djela na uredskom printeru prouzročit će u najboljem slučaju brzi nedostatak tinte, ukoliko vas već šef ne pohvali zbog ljubavi prema umjetnosti i ne uruči vam otkaz zbog nesavjesnog korištenja resursa tvrtke. No, ima i tu lijeka – Sony je proizveo Portable Reader System (www.sony.com/reader), postoji i suptilno nazvani iLiad (http://www.irextechnologies.com/products/iliad), oba koriste e-tintu koja svijetli i tako isključuje potrebu za pozadinski osvijetljenim ekranom, a koji su probali, tvrde da se na njima može sasvim dobro čitati i na plaži.  Isto tako, čini se da se knjige mogu čitati i na zaslonu novih mobilnih uređaja (recimo, na Nokiji N800, http://www.nokiausa.com/N800), pa čak i na starijim napravama koristeći ICUE tehnologiju – riječi izabranim tempom, odnosno željenom brzinom prolaze zaslonom mobitela (http://www.i-cue.co.uk/). Zvuči li vam ovo ipak malčice prebizarno ili ste pak potekli iz nekoć komunističkih zemalja, nudi vam se i suvremeni web-samizdat: na stranici http://www.lulu.com sami pripremite za tisak neku od knjiga preuzetih s neta, a luluovci će vam je uvezati i unikat poslati poštom!

Čini li vam se sve ovo kao presamotnjačka aktivnost, a dugo niste obišli lokalnu knjižnicu koja se vjerojatno zove imenom Vladimira Nazora i tamo sreli kakvu srodnu dušu otimajući se za posljednji, već zamašćeni primjerak novog Tribusona, oživite svoju društvenu komponentu oddaskavši na hrvatsku inačicu genijalnog web 2.0 mrežnog mjesta hr.librarything.com – tamo s još parsto tisuća fanova (i tek desetak njih iz Hrvatske) podijelite sa svijetom svoju zbirku knjiga, te poslušajte koje će vam knjige temeljem vašeg ukusa i izbora, a usporedivši ih sa sličnim zbirkama s preko 12 milijuna knjiga ostalih članova preporučiti sustav. Pesimisti će se iznenaditi kako je književni ukus predvidljiv, a optimisti će pohitati izmijeniti koju poruku s vlasnikom identične zbirke opskurnih knjiga s Novog Zelanda – u svakom slučaju, i jedni i drugi će tamo jamačno naći kakvu dobru preporuku, daleko bolju nego preporuke s www.amazon.com (dobro, dobro, u ovakvom tekstu smo ipak morali spomenuti i njih). Uzgred, Amazonci već nekoliko godina zaredom prijavljuju dobit na kraju godine, tamo u pretprodaji možete naći najjeftinije nove knjige s engleskog govornog područja, što samo znači da ljudi po svijetu ipak kupuju knjige. Što se ne bi reklo za Hrvate, kad se pogleda očito odumiranje knjižarskog ceha, izuzev dva-tri najmoćnija izdavačko-knjižarska lančića (malko je preuputno nazvati ih baš lancima knjižara). Inače, librarything je odnedavna u vlasništvu tvrtke www.AbeBooks.com, koji za sebe tvrde da su najveći online knjižni dućan na obje polutke, a specijalizirani su kako za nove, tako i za rabljene naslove, one iz druge ruke. U njih možete naći i knjige iz hrvatskih knjižara jer su Abeovci posrednici za par desetaka tisuća bjelosvjetskih knjižara. Spomene li se još i bookcrossing.com, pokret za svesvjetsku razmjenu pročitanih knjiga, zaključiti je kako je budućnost Gutenbergova izuma itekako blistava – svjetlo na kraju tunela ipak nije vlak, to je velika noćna svjetiljka uz koju je tako lijepo čitati, pa makar i na zaslonu računala…