Književne nagrade: Jutarnji list

Početak godine, barem što se književnih nagrada tiče, obilježava nagrada Jutarnjeg lista koja je postala gotovo najznačajniji književni događaj u zemlji. Prvi je put dodijeljena 2000. i otada se redovito godišnje dodjeljuje za ostvarenja na području proze, a od 2005. i za ostvarenja na području publicistike. Oko nagrade uvijek vlada neizvjesnost i neizbježno pitanje koje se književničko ime može hvaliti da je najbolji recentni hrvatski prozni (ili publicistički) pisac, a uz to još i bogatiji za 50.000 kuna i skulpturu kipara Daniela Kovača.

Za nagradu konkuriraju prozni i publicistički naslovi koje su objavili hrvatski nakladnici i nisu posredovani prijevodom i koji se nalaze u redovnoj knjižarskoj distribuciji. U konkurenciji su samo prva izdanja objavljena u prethodnoj godini. Žiri najprije bira 12 knjiga u tzv. širi izbor, a zatim, u drugom krugu, bira 5 najboljih djela. Nagrada se dodjeljivala na svečanosti krajem veljače da bi se pomaknula na kraj ožujka. Obično je u konkurenciji oko pedesetak proznih djela. Publicističkih naslova do sad je u konkurenciji uvijek bilo više od proznih. Žiri donosi odluku uoči same svečanosti dodjele nagrada.

U ukupnoj proznoj produkciji obično dominiraju romani. Dva puta nagrada je dodijeljena za zbirku priča - 2000 g. Zoranu Feriću za Anđeo u ofsajdu i 2005. Romanu Simiću za U što se zaljubljujemo. Romani i zbirke priča koje su se dosad nalazile u konkurenciji za nagradu uvijek su žanrovski vrlo raznoliki. O odluci o najboljem proznom djelu odlučivao je žiri u sastavu: Ivica Buljan, Krešimir Bagić, Gordana Crnković, Jagna Pogačnik, Velimir Visković, Zdravko Zima i Andrea Zlatar.

Najteža i najzahtjevnija uloga žirija, i onog za prozu i onog za publicistiku, je svesti cjelokupnu godišnju produkciju na polufinalnih 12 naslova i tek je nakon toga jasno kako stoje stvari, tko uopće ima šanse i taj popis postaje vrlo jasan uzorak, po mnogočemu indikativan ne samo za godišnju produkciju, već i za ukus žirija.

Žiri koji odlučuje o najboljem publicističkom djelu čine: Ivo Banac, Vlaho Bogišić (predsjednik), Davor Butković, Tvrtko Jakovina, Mirjana Kasapović, Željko Krušelj, Branko Matan, Zdravko Milinović i Anton Šoljić. Što se publicističke nagrade tiče, na osnovi protekle tri godine može se reći da žiri preferira političko-povijesnu problematiku. No, takva je i izdavačka tendencija u zemlji.

Bitno je napomenuti da se nagrada za najbolje prozno djelo uspjela tijekom proteklih sedam godina nametnuti kao jedna od najatraktivnijih domaćih književnih nagrada. Spletom okolnosti postala je jedna od rijetkih nagrada o kojoj 'upućeni' tijekom procesa izbora vole raspravljati, analizirati je i kritizirati. Što se tiče samih pobjednika, malo je tko od dosadašnjih laureata naišao na jednoglasno odobravanje. Favoriti su pobijedili tek u dva slučaja, kad su za pobjednike odabrani Zoran Ferić i Miljenko Jergović. U ostalim slučajevima odluka je bila iznenađujuća, pogotovo kad su za laureate odabrani Davor Slamnig koji je nagradu dobio za roman Topli zrak te Miroslav Kirin za autobiografski roman Album.

Iako je nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo Dvori od oraha dobio (i primio) 2004. godine, Jergović je u više navrata kritizirao nagradu, javno prozivajući način rada žirija i dodjeljivanja nagrade. Zato je dosta pažnje privuklo vijećanje oko toga hoće li se uvažavati odluke autora koji ne žele sudjelovati u natječaju, potaknuto tekstom Miljenka Jergovića koji je u Globusu zatražio da ga se izuzme iz konkurencije. Isto se postavio i Rade Jarak. Međutim, žiri je tada odlučio kako se neće obazirati na takve želje pisaca. Žiri drži da je njihovo legitimno pravo da kritički prosuđuju cjelokupnu proznu produkciju u prošloj godini. Piscima ostaje pravo da odluče žele li, ako je osvoje, primiti nagradu.

Među stalnim kritikama koje prate rad žirija je i ona o preferiranju mlađih autora. Pri tome treba imati na umu kako je mladost poprilično rastezljiv pojam u hrvatskoj književnosti. Najmlađi laureat nagrade je Roman Simić (1972.), dok je najstariji bio Davor Slamnig rođen 1956. g. Ostali laureati rođeni su u šezdesetima, tako da bi se prije moglo govoriti o generacijskoj sklonosti žirija nego o preferiranju stvarno mladih autora.

Dosadašnji dobitnici nagrade Jutarnjeg lista za prozu:

2000. Zoran Ferić, Anđeo u ofsajdu
2001. Miroslav Kirin, Album
2002. Davor Slamnig, Topli zrak
2003. Miljenko Jergović, Dvori od oraha
2004. Boris Dežulović, Christkind
2005. Roman Simić, U što se zaljubljujemo
2006. Vlado Bulić, Putovanje u srce hrvatskog sna

Dosadašnji dobitnici nagrade Jutarnjeg lista za publicistiku:

2004. Darko Hudelist, Tuđman
2005. Nikica Barić, Srpska pobuna u Hrvatskoj
2006. Dušan Bilandžić, Povijest izbliza, memoarski zapisi 1945. – 2005.

Ivan Crnjac