Iz Japana uvozimo elektroniku i sušene alge, ali i najmaštovitiju pornjavu. Jegulje, hobotnice (i sve ostale zvijeri s pipcima), bondage, školarke i vanzemaljci. Teško da ćemo, kao zapadnjaci, ikada do kraja shvatiti fore iz japanske (pop-)kulture, ali i ovako su nam zanimljive, izgubljene u prijevodu. Kino Booksa donosi dva filmsko-književna pogleda na tijelo: tradicionalistički Yukija Mishime i suvremeni Ryua Murakamija.
Eros i thanatos na japanski način
Umjetnost odražava život, ali u slučaju Yukija Mishime, jednog od najvećih japanskih romanopisaca, to je odražavanje možda predoslovno. Poznat po svojem ritualnom samoubojstvu, barem koliko i po svojim djelima, Mishima je svoj kraj nagovijestio četiri godine prije u kratkom filmu Yukoku (Rodoljublje), nastalom po istoimenoj Mishiminoj pripovjetki (hrvatsko izdanje: Žudnja za ljubavlju / Rodoljublje, Alfa, 2003.). Poručnik u Mishiminom filmu počinja ritualno samoubojstvo nakon neuspjelog državnog udara. Isto je bilo i s Mishimom četiri godine kasnije. Strastveni poklonik militarizma i tradicionalnih vrijednosti carskog Japana koje mu je usadila baka, nije se mogao pomiriti sa suvremenim, zapadu okrenutim Japanom. Neuspjeli državni udar, koji je 1970. izvršio sa sačicom vojnika, potaknuo je Mishimu na drastičan potez. Iza sebe je ostavio omašan opus u prozi, poeziji i drami. Najpoznatiji je po romanu Ispovijedi maske i ciklusu osuvremenjenih No drama.
Mishima je napisao scenarije za tridesetak japanskih filmova, glumio u njih četiri, a Rodoljublje je skoro pa one-man-film, u kojem se Mishima pojavljuje kao producent, glumac i redatelj. Prije samoubojstva ide seks, red se treba znati. Pogledajte kako izgledaju eros i thanatos na sofisticirani japanski način.
Y. Mishima: Yukoku/Rodoljublje (1966.)
Svoj kraj Mishima je savršeno predvidio:
Kult tijela ima istaknuto mjesto u Mishiminoj literaturi i životu, a to je sam najbolje opisao u Ispovijedima maske, pripovijedajući o svojoj opsjednutosti slikom tijela svetog Sebastijana u agoniji. Mishima je bio opsjednut svojim tijelom:
Sadomazo na meti cenzora
Mishimin tradicionalni Japan ustuknuo je pred zapadnjačkim utjecajima. Ryu Murakami u svojoj prozi, mnogo manje nevinoj od one poznatijeg mu prezimenjaka, donosi svijet nasilnih i promiskuitetnih teen narkomana (Kagirinaku tōmei ni chikai burū/Almost transparent blue) i djevojaka koje bogatim klijentima pružaju usluge SM-a i bondagea (Topazu/Tokyo Decadence). Po potonjem je romanu sam Ryu Murakami snimio i film, čija glavna tema ipak nisu egzotični seksualni činovi (iako ih ne fali), nego tema nemogućnosti ostvarivanja smislenih veza u sterilnom suvremenom svijetu. Prikazivanje Tokyo Decadencea bilo je zabranjeno u Australiji i Južnoj Koreji.
Ryu Murakami napisao je, prema vlastitom romanu, i scenarij za Audition (Odishon, 1999.) Takashija Miikea. Krvoločna sadistica Asami natjerala je mnoge slabijih živaca i želuca na bijeg iz kino dvorana.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.
