Bulwer-Lytton Prize

Bulwer-Lytton Prize, u narodu poznatija kao Dark&Stormy, zasigurno je najpoznatije uvrnuto književno priznanje na svijetu. Dodjeljuje se jednom godišnje za, kako pravila kažu, "uvodnu rečenicu najgoreg od svih mogućih romana", a ime je dobila prema jednom vrlo uzornom Viktorijancu, lordu Edwardu Bulwer-Lyttonu. Dotični je pretprošloga stoljeća bio među popularnijim britanskim piscima, skovao je i čuvenu frazu po kojoj je 'pero jače od mača', ali određeni će ga krugovi ipak prvenstveno pamtiti po antologijskoj uvodnoj rečenici romana Paul Clifford – "It was a dark and stormy night...", iliti, u prijevodu i u cjelosti:

"Bješe mračna i olujna noć; kiša je pljuštala u mlazovima – osim povremeno, kada bi je prekidao snažan nalet vjetra koji je meo ulicama (jer u Londonu se zbiva naša priča), klepećući po krovovima i snažno tresući lampe čija se slabašna svjetlost borila s tamom."

Fraza 'dark and stormy' postala je sinonim za izvještačeno, pompozno i redundantno pisanje, a proslavio ju je najpoznatiji bigl devete umjetnosti – legendarni Snoopy Charlesa Schulza, koji je svoje urnebesne romaneskne pokušaje na krovu pseće kućice redovito započinjao tim riječima.

Nagradu Bulwer-Lyttona pokrenuo je 1982. Scott Rice, profesor engleskog jezika i književnosti na Državnom univerzitetu San Jose u Californiji. Čovjeku je jednostavno dosadilo sjediti u žirijima koji su bili primorani iščitavati nepodnošljive količine uglavnom vrlo loše proze, pa se dosjetio rješenja: natječaja u kojem niti jedan rad nije duži od rečenice. A kad već moraju biti loši - onda neka budu najlošiji od najlošijih. Prva sezona bila je namijenjena isključivo studentima i nastavnicima univerziteta San Jose, pa rezultati baš i nisu obećavali. Javilo se, naime, troje kandidata. Ali, čim je Rice internu zafrkanciju pretvorio u javni natječaj, počele su pristizati stotine i tisuće radova. Interes nije manji ni danas - Dark&Stormy postao je kulturni fenomen, suludi poligon za lansiranje najiščašenijih rečeničnih eskapada, a dobar dio tog poroda od tmine (i oluje) objavio je u pet tomova ugledni Penguin. Sve pobjedničke uvode romana koji na sreću (ili na žalost?) nikada neće biti napisani možete čitati na vrlo zabavnim stranicama natječaja Bulwer-Lytton, a ovdje izdvajamo samo dva:

"Deva je umrla prilično iznenadno, drugoga dana, a Selena je zlovoljno zaškrgutala zubima i, lašteći svoje gotove savršene nokte – ne po prvi put otkako je putovanje počelo – zapitala se s podsmijehom neće li se i ovo pretvoriti u vinjetu manjih neugodnosti, poput svih ostalih odmora provedenih s Basilom." (Gail Cain, 1983.)

"Gerald je započeo – ali je bio prekinut prodornim zvukom koji mu je zauvijek oduzeo deset posto slušnih sposobnosti, kao i svima drugima u radijusu od deset milja uokolo erupcije, premda to i nije bilo naročito bitno obzirom da je za njih 'zauvijek' značilo idućih desetak minuta prije nego što su bili sahranjeni pod uzavrelom lavom ili ugušeni smrtonosnim pepelom – piškiti." (Jim Gleeson, 2007.)

Inače, Gail Cain i Jimu Gleesonu pripala je, kao i svim ponosnim vlasnicima Bulwer-Lyttona, gotovo pa simbolična novčana nagrada: ček na nekoliko stotina dolara. Ali, zar je to bitno u usporedbi s neslužbenom titulom najvećeg majstora literarnog bofla i šunda?

Kao što priliči hit-serijalu, Dark&Stormy je dobio i svoj spin-off: nešto manje poznati Lyttle Lytton Contest.  Njegov idejni tata je Adam Cadre, poznati i nagrađivani autor digitalnih interaktivnih književnih djela. Cadrea je frustriralo to što su pobjedničke rečenice Dark&Stormyja znale biti prilično dugačke. Nije li smisao duhovitosti da bude brza, kratka i iznenađujuća, zapitao se, odgovorio potvrdno pa 2001. inicirao vlastiti natječaj koji se od originalnoga razlikovao tek po jednom – ali važnom – pravilu: rečenice nisu smjele sadržavati više od 25 riječi. Kasnije je malo modificirao Lyttle Lytton Contest, a u kojem je smjeru stvar otišla piše ovdje. Prije nego što provjerite, evo za kraj nekoliko dosadašnjih pobjednika:

"John, koji je surfao, upitao je svoju majku, koja je surfala pokraj njega: 'Kako ti se sviđa surfanje?'" (Eric Davis, 2005.)

"Čovjek je stoljećima gledao oblake; sada, oni su gledali njega." (Stephen Sachs, 2003.)

"Bol nije prestajala, a Vernu su preostale još tri mačke." (Andrew Davis, 2002.)

Boris Postnikov