Algoritam propasti

Oh, kako su izginuli div-junaci, i oružje bojno kako skršeno je!

(2.Samuel, 1:27)

Scena otprije nekoliko godina, kad je cijela Bogovićeva ulica u Zagrebu pretvorena u prostor u kojem se migolji golemi ljudski meandar, i to zbog knjiga (sic!), jedna je od onih koje vam se urežu u pamćenje za vjeke vjekova, i amen.

Taj posve nadrealni prizor, ispostavit će se pet godina kasnije, u sebi je sadržavao i sadašnjost i prošlost i budućnost . Ljudi koji su tvorili taj golemi red impresivnog fluksa okupili su se te jeseni 2011. godine kako bi dobili priliku u knjižari Algoritam kupiti knjige na rasprodaji, knjige koje su se prodavale u bescjenje, iako nisu bila u pitanju kvalitetna izdanja, već mahom petparački fantasy romani i razne izvedenice Young Adult književnosti, a katkad i abominabilni derivati proizašli iz nesretne orgije oba popularna žanra.

Sama činjenica da su nakon dvadesetak godina postojanja ljudi iz Algoritma pribjegli ovakvoj prodajnoj strategiji mogla je ukazati na prve znakove velike promjene u poslovnoj sreći ove tvrtke. Otad je, sada znamo, Algoritam sve više upadao u živo blato iz kojeg se nije mogao izvući. To što se događa Algoritmu samo je vrh ledene sante, s obzirom da su i drugi nekad veliki izdavači došli na prag financijskog sloma.

Pretpostavlja se da u hrvatskom nakladništvu i knjižarstvu radi otprilike podjednak broj ljudi kao u sektoru brodogradnje (do prošle godine ta je brojka iznosila oko 13.000 ljudi), no sasvim je nerealno računati na državne intervencije i velike akcije spašavanja. Knjižarski sektor je u posljednjih 25 godina od države dobivao znatne količine novca, i to u vidu potpora odnosno subvencija, no za ovakve financijske probleme nema lijeka.

Kad je riječ o načinu poslovanja, veliki izdavači bili su proponenti 'stay the course' strategije (da se poslužimo ratnom terminologijom Georgea W. Busha), a posljednjih nekoliko godina napokon su počeli i s pokušajima mijenjanja trenda, no po svemu sudeći od toga neće biti neke vajde. 

Prije otprilike godinu dana, kada je postalo jasno da će, ne budu li učinjeni neki radikalniji potezi, doći do potpunog kraha, Algoritam se udružio s kolegama davljenicima, Profilom i Mozaik knjigom, te su uspostavili zajedničku maloprodaju, odnosno jedinstveni knjižarski lanac koji je pod nazivom Algoritam-Profil-Mozaik (APM) imao 40 knjižara u Hrvatskoj. No, nije previše pomoglo. Veliki izdavači na kraju su postali žrtve vlastite politike prema knjizi koju su vodili posljednjih petnaestak godina. 

Prije dva mjeseca Algoritam je zatražio pokretanje predstečajne nagodbe.

***

U idealnim uvjetima, na tržištu veličine Hrvatske u prosjeku se godišnje proda oko četiri milijuna knjiga. Godine 2004. i 2005. prodano je 11 milijuna knjiga, no u međuvremenu su svim izdavačima naklade pale za 50%. Doduše, i podatke iz tih dviju godina valja uzimati s rezervom. Usprkos sjajnoj prodaji, u pitanju je, tek naoko paradoksalno, prvo veliko krizno razdoblje u izdavaštvu od 90-ih zato što je tada došlo do buma novinske prodaje knjiga, pa je čak devet milijuna knjiga prodano na kioscima, a samo dva milijuna u knjižarama.

Tako je u 2003. u Hrvatskoj prodano četiri milijuna knjiga, a u 2004. šest milijuna, odnosno čak 50% više. No, na knjige novinskih nakladnika otpadalo je više od četiri milijuna primjeraka, što znači da se prodaja knjiga nezavisnih nakladnika zapravo smanjila 50%.

Drugim riječima, dvogodišnji period kada je u Hrvatskoj prodano najviše knjiga zapravo je početak sloma izdavaštva koji će se u svoj punini dogoditi nekoliko godina kasnije, nastupanjem globalne recesije. Pucanje hrvatskog gospodarskog balona, tog iluzijom obojanog mjehurića za kojeg je svakome s i zrncem soli u glavi bilo jasno da nije mnogo otporniji i dugovječniji od balončića sline na ustima bebe, strahovito je pogodilo i izdavače.

Te 2004., odnosno 2005. godine izdavači su počeli najavljivati crne dane za branšu, što se u određenom smislu zaista i obistinilo. Zanimljivo je pogledati izjave nekih urednika i nakladnika iz tog perioda, poput onih koji su objavljeni u Nacionalu u prosincu 2004. godine: 

"DRAGO GLAMUZINA, PROFIL: 'Sve teže je naplatiti prodane knjige pa ćemo tako i mi smanjiti izdavački plan za sljedeću godinu.' VALERIJ JUREŠIĆ, KIS: 'Da bi nezavisni izdavači imali knjige na policama knjižara, pristaju na sve gore uvjete.' SEID SERDAREVIĆ, FRAKTURA: 'Novinsko nakladništvo ne donosi ništa novo, nego reciklira klasike i lektiru, i to samo zbog profita, a profit ne bi trebao biti jedini kriterij.' MIŠO NEJAŠMIĆ, JESENSKI I TURK: 'Među kolegama vlada depresija i rezigniranost, a budućnost izgleda besperspektivno. Troškovi rastu, a profit pada.'

U najgorem položaju našli su se mali i srednji izdavači, koji su bili orijentirani prema lijepoj književnosti, domaćim autorima i intelektualnijim naslovima, ali i oni koji su se posljednjih nekoliko godina, osobito u doba Vujićeva mandata, previše oslanjali na državnu potporu. Zbog toga se predviđa gašenje 15-ak nakladničkih kuća, koje su bile poznate primjerice po tzv. kulturnoj misiji, ali i ukidanje brojnih knjižara. Nakladi Pavičić i Nakladi Ljevak prodaja je pala oko 25 posto, Frakturi 20 posto, Jesenskom & Turku 30 posto, Meandru 60 posto, Konzoru se prodaja prepolovila, a Antibarbarus, Litteris i Disput također su u velikoj krizi. Prodaja knjiga pala je u prosjeku za 30 do 40 posto, a Valerij Jurešić, analitičar stanja u izdavaštvu i organizator KIS-a, kaže da još nisu proglašeni stečajevi, ali se događa veliko prestrukturiranje u nakladništvu i na cijelom tržištu knjiga." 

Indikativno je da se u ovom pasusu neke izdavačke kuće ne spominju. Naime, u periodu neposredno nakon izlaska ovog teksta, nekim izdavačkim kućama je odjednom krenulo. Kemal Monteno je pjevao: "I opet taj osjećaj samoće/ Kad nikog neće, mene krene i hoće". Tada su slatki osjećaj samoće mogli osjetiti rijetki, a među njima je bio i Algoritam. Naime, tokom 2005. godine, koja je označena kao godina 'biti ili ne biti', veliki hrvatski izdavači proživljavali su mali procvat. No, upravo ti izdavači koji su prije deset godina prolazili kroz period male renesanse danas su na rubu stavljanja ključa u bravu. 

Veliki izdavači, poput Algoritma, VBZ-a i Profila bilježili su porast prihoda, te su krenuli i s otvaranjem novih knjižara. Tako je VBZ početkom 2005. imao devet, Mozaik knjiga i Marjan tisak 13, a Algoritam sedam knjižara. Valerij Jurešić tada je ovako procijenio situaciju: "Nakladnici su preuzeli knjižarsku mrežu, a to se već dogodilo u Sloveniji i Srbiji. To je loše jer se veliki nakladnici opskrbljuju knjigama trampom, ne kupuju knjige, nego ih mijenjaju ili plaćaju u naturi. Posao funkcionira bez novca!” 

U Hrvatskoj su veliki izdavači pri kraju ovog perioda pokrenuli trend otvaranja vlastitih knjižara, što dovodi do monopolizacije tržišta, stvaranja zastoja u distribuciji knjiga, a njima omogućuje da sami uvjetuju rabate, dinamiku plaćanja i općenito ponudu tuđih knjiga u svojim prodajnim mjestima. Podaci iz prošle godine pokazuju kako veliki nakladnici drže 95% knjižarske mreže u Hrvatskoj. Izvještaj CEPOR-a pod nazivom Stvaranje pretpostavki za uređenje tržišta knjiga i širenje kulture čitanja u Republici Hrvatskoj pokazao je da je riječ o praksi koja ne postoji u drugim europskim zemljama:

"U Njemačkoj je još 1825. godine zaključeno da nema smisla da su nakladnici istovremeno i knjižari i distributeri. Rješavanje ovog problema preduvjet je za razgovor o modernizaciji djelatnosti, restrukturiranju, borbi protiv monopola i slično. Na sličan način je problem riješen u Francuskoj, a mnogo se može naučiti i od pojedinih sjevernoeuropskih zemalja, sličnih po broju stanovnika.

U Finskoj je tako glavni distributer knjiga (preko 100.000 naslova, prodaje oko 30% ukupno prodanih knjiga u Finskoj) u zajedničkom vlasništvu knjižara i nakladnika. Oko 40% ukupno tiskanih knjiga u Finskoj proda se preko knjižara (kojih je u Finskoj oko 300). S obzirom na broj stanovnika, mreža finskih knjižara je jedna od najgušćih u svijetu, iako je većina njih mala. Oko 50% prihoda knjižara dolazi od prodaje knjiga."

Takva situacija, detektirana prije punih deset godina, u principu je ostala nepromijenjena, a hrvatsko tržište knjiga je na izdisaju. Veliki lanci su u periodu od 2000. do 2007. godine praktički preuzeli kompletno tržište knjiga i diktiraju pravila igre, prema vlastitom nahođenju isključujući ostale, te ucjenjuju rabatima i dinamikom plaćanja..

Ovakvo stanje rezultiralo je sveobuhvatnom krizom svih sudionika u lancu  – pisac, prevoditelj, izdavač, knjižara, knjižnica. Nakon perioda 'rasta', odnosno kakve-takve stabilizacije tržišta do 2008. godine, kriza je nastupila u svim dijelovima knjižarskog sektora, posebno u posljednjih pet godina. Primjerice, u 2009. godini broj prodanih knjiga u knjižarama bio je 2,5 milijuna primjeraka, a na kioscima i u trgovačkim lancima prodano je oko milijun knjiga. Broj prodanih knjiga 2010. i 2011. godine doživio je pad od 30 do 40% posto.

***

Algoritam, osnovan 1990., prije otprilike dva mjeseca zatražio je pokretanje predstečajne nagodbe zbog duga dobavljačima u iznosu od 33 milijuna kuna. U zadnje četiri godine najteže krize Algoritam je poslovao sve gore iz godine u godinu, pa je tako 2011. godine uprihodio 122 milijuna kuna, 2013. godine 83 milijuna, a prošle godine manje od 50 milijuna.   

Ovo što se zbiva s Algoritmom, kao i dugogodišnja agonija Profila, samo su pokazatelji shizofrenog stanja hrvatskog izdavaštva. Ovaj scenarij nije bilo uopće teško zamisliti, štoviše, tako nešto već godinama potiho najavljuju mali izdavači koji su cijelo vrijeme u pat poziciji, te zbog vlastitog opstanka nisu u mogućnosti pokrenuti bilo kakve promjene.  

No, ako bolje čovjek razmisli, tko je uopće kriv tim ljudima što su otišli u izdavaštvo i pokušavaju raditi s knjigama, a ne s mobitelima? Dok tržište knjiga umire, u Hrvatskoj je samo u prvoj polovici prošle godine prodano više od 350 tisuća smartphonea. A na njima se mogu lijepo čitati i e-knjige.