'Vibrantan život baltičkih književnosti'

Revija malih književnosti održava se u Booksi od 21. do 23. listopada. Ovogodišnja Revija posvećena je estonskoj, latvijskoj i litavskoj književnosti. Autore na Reviji odabrali su lokalni stručnjaci: estonski teoretičar Jan Kaus, latvijski pisac Arvis Viguls i hrvatska prevoditeljica Mirjana Bračko. U povodu Revije, Neven Svilar razgovarao je s Janom Kausom i Arvisom Vigulsom.

***

Hrvatska, latvijska i estonska književnost dijele sudbinu malih književnosti. Možete li nam reći nešto o književnim zbivanjima u vašim zemljama u posljednjih petnaest godina?

A.V. Da bi to saznali, bilo bi uputno otići još desetak godina unazad, na početak '90-ih godina. U tom smislu situacija je vjerojatno slična drugim postkomunističkim društvima, jer je i Latvija tada došla do nezavisnosti koja je snažno utjecala na književnost. Sve regule, sva pravila koja su dotad vrijedila u umjetnosti sada su mogla biti kršena s obzirom da je cenzura ukinuta. Naravno da su mnogi u tom periodu nagle slobode postali pomalo zbunjeni s obzirom da su se našli u drukčijim okolnostima, a samim time su književnost i njena uloga postali drukčiji.

Padom željezne zavjese došlo je do vakuuma koji je potrajao sve do kraja stoljeća kada je nastupila nova generacija pisaca koja ne samo da nije bila toliko opterećena prošlošću u smislu građe, već ni u pogledu samog pisanja. To ne znači da novi naraštaj nije bio dobro svjestan situacije, štoviše, svijest je bila jako izražena, jer ipak govorimo o zemlji s dva milijuna ljudi gdje pisci znaju da je nemoguće živjeti isključivo od književnosti. No to je i početak perioda koji na neki način traje i danas, s brojnim različitim književnim stilovima koje je teško podvući pod jedan nazivnik.

J.K. Estonija je još mnogo manja od Hrvatske s obzirom da ima manje od milijun i pol stanovnika. Doduše, to ne znači da estonska književnost nije iznimno vibrantna i živa. Na suvremenu književnost u Estoniji su svakako snažno utjecale nedavne promjene, iako većina pisaca novijih generacija nije opterećena naslijeđem prošlosti, što vrijedi i za autore koji gostuju na Reviji. Neke posebne generalizacije o trenutačnom književnom stanju nije uputno činiti, štoviše, možda nije ni moguće. Naime, pluralitet i brojnost različitih književnih stilova i trendova posljednjih godina ukazuju nam da je najbolje naprosto slijediti pojedine glasove u okviru estonske književnosti, svakako one najbolje.

Među specifičnosti ove književnosti treba ubrojiti veliki uspon pjesništva početkom novog milenija, što je bila izravna reakcija na društvene probleme sredinom prvog desetljeća 2000-ih. Tako imamo situaciju da odmah nakon vijesti na nacionalnoj televiziji ide emisija u kojoj suvremeni pjesnici čitaju svoje pjesme koje su se često shvaćale gotovo poput komentara. Takvu situaciju u estonskoj književnosti odražava i ova selekcija s pjesnicima poput Jürgena Roostea ili Maarje Kangro.

Jedna od zanimljivosti ove Revije je i brojnost latvijskih pjesnika koji će nastupiti. Što se dogodilo sa suvremenom lirikom u Latviji?

A.V. Poezija '90-ih se razlikovala od poezije u prethodnom razdoblju, no otad se ipak dosta toga promijenilo, poput prodora postmodernizma. Većina pjesnika '90-ih (posebno mlađih) pisala je dosta fragmentiranu poeziju, često okrenutu samom jeziku. Pjesnici među kojima su i Inga Gaile, Kārlis Vērdiņš ili Marts Pujats su potom pokušali pronaći novi pjesnički jezik, odnosno nove moguće putove. Recimo, Pujats se u svome pjesništvu više bavi problemima mogućnosti jezika nego što je okrenut metafizičkom polju ili emotivnom ključu.

Upravo je zastarjeli pogled na književnost i 'okrenutost osjećajima' jedan od problema kad govorimo o latvijskoj književnosti danas, a pritom posebno mislim na poeziju. Naime, i dalje velik broj pisaca, a svakako i čitatelja, smatra da bi poezija trebala govoriti o emocijama, duhovnoj patnji i sličnom. Stoga nema mnogo prostora za eksperimente. Pujats nije htio imati nikakve veze s tim tipom teksta te je krenuo prema drugoj vrsti poezije, koja se zbog takvog konteksta možda mnogima čini eksperimentalnom, iako to uopće nije eksperimentalna lirika, već naprosto poezija izrasla iz interesa za jezik i istraživanja dometa jezika u ekspresiji.

Pjesnikinja Liāna Langa je najstarija autorica u ovoj selekciji pisaca. Usprkos tome što je prvu knjigu objavila 1980. godine, a prvu zbirku poezije sredinom '90-ih, ona svakako spada u novo latvijsko pjesništvo s obzirom da se njezin pjesnički opus razvio i doživio vrhunac u posljednjih desetak godina, posebno od zbirke Dnevnik antena iz 2006. godine. Njezina poezija, koju kritika naziva 'metafizičkom', dosta je specifična u kontekstu latvijskog pjesništva, a riječ je o poeziji koja u sebi inkorporira i egzistencijalističke elemente, kao i svojevrsne kozmičke aspekte. No jedan od razloga zašto na Reviji nastupa više pjesnika nego proznih pisaca leži i u činjenici da se tokom posljednjih sedam godina pojavio velik broj novih pjesnika, pa je tako petnaestak pjesnika u zadnjih nekoliko godina objavilo svoje debitantske zbirke, od kojih je barem pola dosta visoke kvalitete.

Jane, spomenuli ste Kangro kao pjesnikinju čiju poeziju, kako pokazuje hrvatski prijevod, karakterizira izrazita citatnost, pa se tako u pjesmi Davateljica krvi pojavljuje velik broj drugih autora, ako ne i njihovih glasova, od Sandora Weöresa do Brodskog. Možete li nam reći nešto više o drugim autorima koji sudjeluju na ovogodišnjem izdanju Revije?

J.K. Kad je riječ o poeziji, treba svakako spomenuti Jürgena Roostea, koji je možda i najvažniji estonski pjesnik posljednjih godina. Na njega je utjecalo pjesništvo beat-generacije, što je očito i iz tečnog ritma i toka njegovih pjesama, kao i u spontanosti, korištenju psovki, molitvi... Još jedan od važnih pjesnika je Asko Künnap, nešto stariji autor koji je s Roosteom i Karlom Martinom Sinijärvom prije nekoliko godina smislio ‘estonski haiku’. Tu je i Kristiina Ehin, pjesnikinja dosta izravne poezije, na trenutke gotovo didaktične, koja je okrenuta tradiciji.

Za razliku od ovih pjesnika koji su postali posebno cijenjeni upravo usponom društveno angažirane poezije 2000-ih, pjesnikinja Triin Soomets je starija autorica koju je nemoguće direktno povezati sa suvremenim pjesničkim tokovima. Njezina je poezija duboko individualna i egzistencijalistička. Uz njih tu su i prozni pisci, Urmas Vadi i najstariji autor u selekciji Andrei Hvostov, koji se bavi složenom poviješću Estonije, i na kojeg je utjecalo njegovo rusko kulturno okruženje. A prošlošću se, čak još i više, u svojim djelima bavi Indrek Hargla, autor niza cijenjenih romana s radnjom smještenom u srednjovjekovni Tallinn.


(Arvis Viguls u Booksi)

Arvis, kakvo je trenutačno stanje proze u Latviji, i koji prozni pisci gostuju na Reviji malih književnosti?

A.V. Specifičnost latvijske književnosti leži i u tome da je poezija u dugim vremenskim razdobljima bila mnogo cjenjenija od proze te je na neki način bila na pijedestalu latvijske književnosti. Možda je i to jedan od razloga zašto sve donedavno u Latviji proza nije bila na posebno kvalitetnom nivou. No od '90-ih su se stvari ipak ponešto promijenile, što se očituje i u nizu kvalitetnih romana objavljenih posljednjih godina. Recimo, posljednjih je godina dosta aktualan povijesni roman, što je također specifičnost u odnosu na suvremene evropske tokove. Primjerice, Pauls Bankovskis koji gostuje na Reviji nedavno je objavio roman 18 u kojem se bavi događajima iz 1918. godine, kada je Latvija proglasila neovisnost, a ti događaji su isprepleteni sa sadašnjošću.

Još jedna specifičnost Latvije, pa tako i latvijske književnosti, je svojevrsna dvojezičnost, koja je danas ipak nešto manja nego nekada. Možete li nam malo približiti odnos književnosti na latvijskom i na ruskom jeziku?

A.V. Mnogi u Latviji znaju oba jezika, iako mlađe generacije ipak nešto slabije, jer ruski nije više obavezan u školama. Zanimljiv fenomen u okviru latvijske književnosti na ruskom je grupa pjesnika Orbita. Knjige tih pisaca se često objavljuju simultano, na ruskom jeziku i latvijskom prijevodu. Jedan od najzanimljivijih pisaca koji pišu na ruskom je Sergej Timofejev, koji je prisutan na pjesničkoj sceni od sredine '90-ih, a poznat je i kao pionir video-pjesništva. Timofejev, koji također sudjeluje na Reviji, autor je šest knjiga poezije, od kojih su tri objavljene na ruskom, a tri na latvijskom jeziku. Već taj podatak pokazuje specifičnost latvijske kulture.