'O queeru treba govoriti više.'

S Lucasom Legovićem, članom uredništva Časopisa za književnu i kulturnu teoriju k., razgovarali smo o nadolazećem broju posvećenom temi queer reprezentacije i kulture, tekstovima, procesu uređivanja i još ponekoj temi. 

Časopis k. djeluje od 2002. godine te se do sada bavio raznim temama. Ovoga je puta broj časopisa posvećen temi queer reprezentacije i kulture.  Zašto vam je bilo važno otvoriti takvu temu?

Važno nam je bilo otvoriti takvu temu jer se o queeru unutar hrvatske znanosti o književnosti govori vrlo malo i nedovoljno, da ne bih rekao da se uopće ne govori, iako je profesorica Maja Vukušić Zorica pisala jednu studiju o gay muškarcima u francuskoj književnosti. Usprkos tome, kolege na studiju komparativne književnosti i drugim studijima pokazuju velik interes za temu queera te se njome bave u svojim seminarskim i drugim studentskim radovima, što pokazuje da je to nešto o čemu bi se trebalo više govoriti, a da je nedovoljno zastupljeno. Postoji akademski interes za te teme, ali one na kraju ostaju ignorirane i nedoživljene. Osim toga, važno nam je naglasiti to da kod nas nema puno akademskih članaka i publikacija poput već spomenute publikacije profesorice Vukušić Zorice, a da se bave temama kao što su queer teorija, kultura, književnost i sl. Takvi se akademski članci često ne prevode na hrvatski pa smo zbog toga u ovom broju časopisa htjeli prevesti neke tekstove stranih autora koje smatramo zanimljivim ili važnim te na taj način otvoriti raspravu o queeru unutar hrvatske znanosti o književnosti.

Queer je prilično širok pojam i nije ga lako obuhvatiti definicijom (ako je takvo što uopće potrebno). Njim smo se bavili i u sklopu ovogodišnje Revije malih književnosti, kada samo čuli kako pisci i spisateljice s Balkana shvaćaju taj termin i kako mu pristupaju. Kako biste ga vi definirali? Kako ste mu pristupili kao uredništvo?

Kao uredništvo ovog broja časopisa k. posebno nas je razveselilo to što je ovogodišnja Booksina Revija malih književnosti bila posvećena upravo Queer Balkanu. To potvrđuje našu tvrdnju i potrebu da se o queeru govori više, pogotovo o queer književnosti jer se izvan Hrvatske o toj temi puno razgovara, a kod nas to na neki način ostaje uskraćeno i nedoživljeno. Mislim da, naravno, queer književnici i umjetnici pojmu queer pristupaju iz različitih uglova, na različite načine, a ono što smo mi kao uredništvo odlučili jest to da ćemo pojmu queera pristupiti, pa rekao bih, na prilično školski način, odnosno na queer gledamo kao krovni termin koji pokriva cijeli niz identiteta koji odstupaju od heteropatrijarhalnog obrasca odnosno termin koji se odnosi na osobe koje nisu cisrodne i/ili heteroseksualne. Također smo pojam queera odlučili zadržati u njegovom izvornom obliku koji dolazi iz engleskog jezika jer je on u prošlosti označavao pejorativan termin, no kasnije je bio ponovno preuzet od LGBTQ zajednice te je njegovo pogrdno značenje na taj način bilo izbrisano. Takvih primjera u queer kulturi ima još. Još jedan primjer je, recimo, ružičasti trokut koji je postao simbol LGBTQ zajednice u vrijeme stvaranja pokreta za gay prava, dok su tim simbolom prvotno bile označavane queer osobe koje su završile u koncentracijskim logorima tijekom Drugog svjetskog rata, pa se taj simbol zapravo reclaimeao, odnosno, ponovno je preuzet od queer zajednice. Kad već govorimo o tom simbolu, meni je vrlo važno naglasiti to da se često zaboravlja da Židovi nisu bili jedine žrtve nacističkog režima, iako su oni, naravno, najviše stradavali. Bilo je tu i osoba s invaliditetom, Roma i queer osoba koje su na kraju završile u koncentracijskim logorima, a o kojima se ne govori toliko često, kada je riječ o toj temi.

A kako radovi koji su pristigli pristupaju pojmu queera? 

Radovi koje smo dobili i radovi koje smo odlučili prevesti prilično su šaroliki. U njima se autori bave temama od queera u književnosti i filmu pa sve do queera u digitalnoj humanistici i vizualnim umjetnostima. Autorski je pristup queeru na neki način i raznolik, iako mi se čini da i dalje zadržavaju odnos prema queeru kakav i mi imamo kao uredništvo. Ono što mi je bilo zanimljivo je to da smo očekivali da će veći broj radova biti orijentiran prema primjerima iz queer književnosti, pogotovo s obzirom na to da smo mi časopis studenata komparativne književnosti. Ostali smo ugodno iznenađeni radovima koji se bave queer reprezentacijom i na drugim umjetničkim i srodnim područjima.

Jeste li zadovoljni brojem pristiglih radova, odnosno, koliko vam je teško bilo prikupiti radove, jeste li možda naišli na probleme kod prikupljanja radova?

Možda je na neki način bilo problema i čini mi se da je to bilo povezano s oglašavanjem s obzirom na to da pojedini kolegice i kolege koji su se bavili temama queer književnosti već diplomirali, pa možda više nisu u tolikom toku sa studentskim radom na Odsjeku, zbog čega neke informacije nisu došle do njih. Na kraju smo ipak dobili dovoljno radova koji se bave queerom u književnosti tako da vjerujem da će ovo svakako biti zanimljiv broj časopisa. Već su i prijašnji brojevi časopisa znali, naravno zbog toga jer je posrijedi časopis za književnost i kulturu, imati radove koji su obuhvaćali područje queer kulture. Veseli nas interdisciplinarnost koja će pokazati kako je queer zastupljen na različitim područjima, a ne samo u književnosti. Primjerice, u digitalnoj humanistici se bave takvim temama ili u filmu, vizualnim umjetnostima i slično.

Spomenuo si da ste pojedine radove odlučili prevesti upravo za ovaj temat. Kako je izgledao taj proces? Jesu li vam svi autori odmah dali autorska prava, jeste li tu naišli na neke probleme?

Što se tiče radova koje prevodimo, odlučili smo zatražiti pomoć kolega i kolegica s anglistike, s obzirom na to da su svi tekstovi za prevođenje na engleskom jeziku. Kao što sam već spomenuo, o takvim se temama puno piše van Hrvatske, pogotovo na anglofonim područjima jer već postoji tradicija bavljenja rodnim i queer studijima još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ono što je možda prvotno bio problem, a da se tiče prevođenja tih radova jest to da smo planirali prevesti pojedine radove ili poglavlja iz knjiga autora koji su već postali dio kanona queer teorije, poput recimo Judith Butler, Eve Kosofsky Sedgwick, Lea Bersanija i sl. Problem je to da su njihovi radovi nerijetko u publikacijama nekih većih izdavačkih kuća koje imaju dug i kompliciran proces davanja odobrenja za prevođenje koji se u velikoj većini slučaja plaća pa nismo ulazili u pregovore s njima. Umjesto toga potražili smo radove koji imaju creative commons licencu koja bi nam dopustila da prevedemo tekstove bez plaćanja naknada autorima, s obzirom na to da su njihovi radovi nastali pod ovom licencom za veću vidljivost unutar akademske zajednice. Dakle, za sve tekstove koje ćemo prevesti, dobili smo odobrenje da ih prevodimo bez da smo autorima morali plaćati za prava. To nas veseli jer naš časopis, kao i klub k. unutar kojeg djeluje časopis, funkcionira kao neprofitna organizacija, odnosno udruga. Upravo zbog toga nemamo novac kojim bismo mogli isplatiti autorska prava u čemu nam je creative commons licenca pomogla doći do radova koji su zaista zanimljivi i vrijedni prevođenja. Teme tih prevođenih radova su stvarno raznolike. Tu nas je razveselio entuzijazam prevoditelja, jako nam se puno kolega bilo javilo za prevođenje, toliko da smo na kraju pojedine na žalost morali i odbiti. 

Mislite li da postoji značajna promjena u načinu na koji mediji pristupaju queer reprezentaciji i kako se časopis k. uklapa u to? 

Čini mi se da ima značajnih promjena u načinima na koji mediji odnose prema queer reprezentaciji, no nažalost barem u Hrvatskoj nije teško pronaći u novinama pa čak ni na raznim portalima primjere uporabe pogrdnih imena za pripadnike LGBTQ zajednice ili čisti govor mržnje, što je naravno vrijedno svake osude. Naš časopis napušta prakse mainstream hrvatskih medija i pokušava čitateljima s interesom za književnost i kulturu prenijeti glas jedne marginalizirane zajednice na način koji tu zajednicu ne omalovažava ili mrzi. Dapače, unutar časopisa čini mi se da otvaramo prostor za glas kakav do sada u našem književno-znanstvenom diskurzu nije bio pretjerano prisutan. 

Koliko je zahtjevan rad u uredništvu časopisa? Kako ste kao urednički tim među sobom raspodijelili zadatke?

Rad u uredništvu prilično je zahtjevan, pogotovo zato što je riječ o dobrovoljnom, neplaćenom radu. Ipak, nas kao uredništvo jako motivira rad vezan uz temu queera, pogotovo jer smo svjesni toga da je to tema o kojoj se, barem prema nama, ne raspravlja i ne piše dovoljno, na neki način ovim brojem časopisa želimo prekinuti tu šutnju i osloboditi glasove koji ostaju prešućeni ili zanemareni. Zadatke smo unutar uredništva pokušali rasporediti više-manje ravnomjerno kako bismo svi stigli odraditi posao za časopis uz naše studentske obaveze i nerijetko studentske poslove. Naravno, neki od nas su radili više za časopis jer su imali više interesa, više želja, a na koncu i vremena. Svejedno smo uspjeli ravnomjerno sve raspodijeliti. Čini mi se da se na neki način vodimo motom gdje ima volje, ima načina a našem uredništvu volje svakako ne nedostaje. Također moram istaknuti rad kolegice Ivane Bunoze koja je naša grafička dizajnerica. Dobili smo jako puno pohvala za vizual poziva na radove, a vjerujem da ćemo ih dobiti još na njezin račun kad časopis izađe iz tiska.

Možeš li nam otkriti mali sneak peek ili dati komentar o nadolazećem broju časopisa? Što čitatelji mogu očekivati i kada izlazi iz tiska?

Ovaj broj časopisa neće samo prekinuti šutnju vezanu uz queer reprezentaciju, kulturu i književnost, već će prekinuti i šutnju samog časopisa k. jer će ovo biti broj koji izlazi nakon pet godina neizlaženja. Čitatelji ovog broja mogu očekivati radove koji prekrivaju zaista širok spektar queer reprezentacije, a tu će također biti primjera iz popularne kulture koji su osobito zabavni za čitanje. Dakle, publika ovoga časopisa nije isključivo stručna, akademska, već će ovaj broj moći čitati zaista svatko s interesom za queer kulturu i reprezentaciju. Neki primjeri iz popularne kulture koje će naš broj časopisa obuhvatiti su primjerice prikazi queera unutar produkcije Walta Disneyja, tu je također i rad na temu RuPaul Drag Racea za kojeg vjerujem da će biti izuzetno zanimljiv dobrom dijelu publike. Časopis bi prema našem planu i programu trebao izaći iz tiska do lipnja, što nas veseli jer vjerujemo da je mjesec ponosa najbolji trenutak u kojem bismo mogli održati promociju časopisa i možda bismo upravo zbog trenutka bivanja u pravom trenutku na pravom mjestu mogli dobiti veću vidljivost za studentski časopis što bi nam bilo od velike koristi jer bismo tim putem naglasili temu kojom se bavimo i njezinu važnost.