Booksina terasa otvorena je svakim danom (osim ponedjeljka) od 10 do 18h. / Booksa's terrace is open from 10am to 6pm.
Close
Page arrow
Piše: Ivana Perić

'I ja trebam ono što prosvjetljuje'

Large fotka ahmed naji5
Utorak
19.11.2019.

Booksina 15. Revija malih književnosti ove je godine posvećena suvremenoj književnosti Egipta. Po prvi puta hrvatskoj će publici predstaviti vodeća imena egipatske suvremene književnosti. U sklopu Revije Booksa će objaviti i predstaviti antologiju suvremenih pisaca i spisateljica iz Egipta naslova Naše trube izazvale su tišinu, a jedan od pisaca zastupljenih u antologiji je i Ahmed Naji.

Naji je egiptaski novinar i pisac, koji trenutno živi u izgnanstvu u SAD-u. Njegovo najpoznatije djelo roman je "Using Life" objavljen 2014. godine. Zbog "uznemiravanja javnog morala” i otvorenog pisanja o seksualnosti u tom romanu, Naji je u Egiptu bio osuđen na dvije godine zatvora te je naposljetku izvršio više od 300 dana kazne iza rešetaka.

Razgovor vodila Ivana Perić.

***

Započnimo s lakim uvodom. Koje su vam bile prve misli kad ste saznali da ste pozvani na Reviju malih književnosti u Hrvatskoj, koja je ove godine fokusirana na Egipat?

Prvo sam se iznenadio. Osjećao sam se toliko počašćen zato što je desetljećima odnos između (Jugo)istočne Europe i arapskog svijeta građen na stereotipima i pogrešno shvaćen. Tako da napokon vidim nekoga tko pokušava napraviti jedan most, i to književnošću i knjigama koje su toliko inspirativne. Volio bih da ovaj događaj potakne i druge izdavačke kuće u Egiptu i arapskom svijetu da prevode više literature iz Hrvatske i tako zbliže pisce i čitatelje. Bio sam jako uzbuđen i zbog posjeta Hrvatskoj, ali sam nažalost zbog papirologije i vize zaglavio u SAD-u.

A sada veliko pitanje koje vam svi postavljaju... Zatvoreni ste zbog "uznemiravanja javnog morala" nakon objave romana Using Life i proveli ste više od 300 dana iza rešetaka. "Zatvor je zatvor", kažete u nekim intervjuima. Ali mnogi od nas nisu imali takvog iskustva i zapravo ne znaju što je zatvor. Osjećate li otpor prema razgovoru o tome i ako da - koji su razlozi za to?

Ne osjećam otpor, samo sam sačuvao sve što o tome mislim za pisanje. Završio sam nedavno novu knjigu pod nazivom Truli dokazi: Čitanje i pisanje unutar zatvora. U njoj pišem o zatvoru i čitavom tom iskustvu. Arapsko izdanje izlazi početkom sljedeće godine, a uslijedit će i engleski prijevod.

U vašim dijelima seks i seksualnost igraju veliku ulogu, a o tome pišete na divan i malo pomaknut način. Majčin dar, dio vašeg djela koje je prevedeno na hrvatski jezik u antologiji ovogodišnjeg festivala, seksualno je istraživanje povezano sa slobodom, životom bez žaljenja, prisvajanjem moći. Možete li nam reći više o tome, svom pogledu na seks i seksualnost?

Tradicionalno se seks u književnosti miješa s erotskim, što je posve u redu, ali mene erotika ne zanima. Više se volim družiti s drugim licima i naličjima seksa, poput identiteta. Sada živimo u dobu u kojem neki ljudi prioretiziraju svoju seksualnu orijentaciju kao identitet. Dinamika moći također postaje važan dio rasprave o seksu. Tko je gore, a tko dolje. Tko posjeduje tijelo i na koji način. I kako ljudi, posebno žene, mogu ponovno prisvajati svoje tijelo. Fascinira me Me Too pokret, način na koji uspostavlja nova pravila u odnosima i dinamici moći.

Pročitala sam negdje da volite čitati Chinu Miévillea. Miéville ima jedan zanimljiv esej u kojem piše o limitima utopije, pa zaključuje, između ostalog, kako: "Mi živimo u utopiji, samo što nije naša. Tako paralelno živimo i u apokalipsi." Razmišljajući o našim društvima, nedaćama današnjice, načinima zamišljanja budućnosti i ograničenjima s kojima se susrećemo - jesu li se vaši pogledi o svemu tome promijenili kad ste se preselili iz Egipta?

Postao sam svjesniji da smo povezani. To što Mielville govori je istina - utopija nije naša. 26 milijardera posjeduje 1,4 bilijuna dolara – iznos koji s druge strane zajedno dijeli čak 3,8 milijardi ljudi. Ti ljudi i sustav koji su stvorili uništavaju naš planet, učinili su da svi patimo od istog problema. Sada vjerujem da bismo trebali gledati dalje od našeg nacionalnih naleta i pokušati graditi mostove s drugim ljudima kako bismo spasili i sebe i naš planet.

"Živim u Las Vegasu, ali pišem o Egiptu na arapskom jeziku. Pratim ono što se događa u mojoj staroj zemlji, ali ne znam ništa o svom susjedstvu." Tako ste opisali stvarnost i paradokse pokušaja postojanja na drugom mjestu, ali i zadržavanja starog identiteta. Kakve su vaše misli o tome danas, jesu li se promijenile?

Pokušavam krenuti dalje. Ne želim zaglaviti u slici i narativu pisca izgnanstva. Sada se bavim svojim životom kao novim početkom. Čitam i učim o ovoj novoj zemlji, želim je razumjeti i pronaći, i biti dio nje, biti u mogućnosti davati ono o čemu govorim. Moguće je da ću, ako nastavim živjeti ovdje, početi i pisati na engleskom.

Često zapravo ističete da ne želite biti zatvorenik vlastite nostalgije. Pisanje doživljavate kao način uživanja u životu, koji vam omogućava da uvijek pronalazite inspiraciju i energiju. To je dosta osvježavajuć pogled na stvari. Možete li malo pojasniti važnost takve perspektive i način na koji ona oblikuje vaš život i rad?

Jako je jednostavno. Ne volim jesti uvijek istu hranu. Ne volim se svakodnevno buditi s istim idejama. Bio sam prisiljen napustiti svoj dom, pa čak i možda napustiti svoj jezik. Ne želim živjeti u prošlosti. Da, sve je to neminovno dio onoga što jesam, ali nije nužno da to bude i sve što ću ikada biti

Čak i u pisanju, neki pisci vole imati specifičan stil. Neki su pisci toliko prepoznatljivi da čitatelj može znati da je tekst njihov čak i ako na njemu nema potpisa. Prepoznaju ih po stilu. Želim suprotno, želim da svaki tekst koji sam napisao bude drugačiji. Želim biti u mogućnosti otkriti pisanje svaki put kad pišem.

Također ste naveli da ne želite biti smatrani prosvjetljenim piscem ili čak misliocem. Zašto?

Jer u ruci nemam fenjer da ga upalim. I ja trebam ono što prosvjetljuje. Mrzim sliku pisca kao vođe koji predaje publici, koji predvodi publiku. Kao odmak od tog pravila, radije dijelim svoja pitanja s drugima, pokušavam ostvariti nekakav dijalog, a ne držati predavanje.

Postoji zanimljiv zaokret koji se događa kada od vas zatraže da date savjet mladim piscima, pa ću vam postaviti to pitanje samo da opet čujem tu misao, a i da je čuju naši čitatelji/ce.

Moj savjet za njih je da pažljivo slušaju sve, osim starih pisaca ili čak objavljivanih pisaca općenito (poput mene). Jer stari i objavljivani su već korumpirani, dio su oligarhijske kulture i izdavačke industrije. Biti pisac za njih nije avantura, već profesija. Ali vi ste kao mladi autor ili autorica slobodni. Eksperimentirajte s pisanjem; ne brinite zbog svoje reputacije, nijedan agent ili izdavač na vas ne vrši pritisak. Slobodni ste i zato uživajte u toj slobodi koliko god možete jer ćete je vrlo brzo izgubiti.

Pišete i o glazbi i glazba je bitan dio vašeg pisanja. Objavljivali ste članke o bendu Mashrou Leila, David Bowie naveden je na popisu zahvala vašeg romana... Što slušate ovih dana?

Samo sam bacio pogled na svoj player i rekao mi je da u posljednje vrijeme najviše slušam: Chet Bakera, Verdija, Mahrganta i egipatsku rap glazbu, uključujući Wegz, Sadat, Marwan Pablo. Jutrima preferiram velike žene rapa: Qveen Herby, Cardi B, Lizzo i Marwu Loud.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu