Sedam: 4. ulomak

Budim se s nečijom nogom na sebi. Zbunjeno dižem obrve i pratim nogu dok se ne spoji s guzicom koja preko bokova ide sve do sisa i na kraju završava u klupku crvene kose.

"Ha, šta kažeš?"
"Ko je ovo?"
"Nemam pojma. Dobra, a?"

Još jednom pogledam crvenokosino dupe.

"Valjda. Da."
"Šta valjda? Pogledaj je samo! Kladim se da nikad nisi ševio ovakvo nešto!"

Uzdahnem.

"Pa šta onda, ionako se ne sjećam ničeg. Mislio sam da ćemo obojica uživati."
"Čovječe, ševio si kao manijak! Vrištala je tvoje ime pola noći! Mislio sam da će susjedi banuti unutra s policijom, nemoguće je da nas nisu čuli!"
"Da?"
"Nego šta!"

Kimnem i ustanem.
Crvenokosa još spava.
"Čuj", kažem kiti, "Moram do Mrme. Misliš da možeš bit tiho neko vrijeme?"
"Naravno, čovječe! Sad smo tim!"

Uzimam komad papira i crvenokosoj pišem da mi je bilo baš lijepo, ostavljam joj i broj mobitela, a kita me prekori, kaže da se to ne radi, podsjećam ga da je obećao šutjeti pa se povlači, a ja odlazim pišati i oprati zube.
Dok vozim prema Mrmi, iz nekog razloga razmišljam o Faustu.
Onda skužim da ne znam je li Mrma uopće doma pa ga zovem.
Zvoni šest puta.

"Haaaa", javlja se.
"Čuješ! Dolazim do tebe sad."
"Odjebi. Spavam."
"Spavaj kad umreš. Za deset minuta sam tamo."

Spuštam slušalicu i stajem na semaforu. Gledam neke klinke koje idu u školu, imaju možda četrnaest-petnaest godina, ali njihovo tijelo to očito ne zna.
Odmahujem glavom i pritišćem gas kad se pali zeleno.
Stižem za manje od deset minuta, ali gotovo isto toliko vremena zvonim na portafon, a onda čujem:

"Umri."

Vrata zazuje pa ulazim unutra i penjem se na drugi kat.
Kucam po Mrminim vratima i opet čekam.
Otvara u boksericama, izgleda kao da su ga silovali cijelu noć.

"Izgledaš kao da su te silovali cijelu noć", kažem.
"Sisaj kurac."

Smješkam se.

"Buš me pustio unutra?" pitam.

Mrma se odmiče od vrata, otvara ih do kraja i pozove me rukom.
Sjednem na kauč u dnevnoj sobi i kažem može kad me pita hoću li popiti kavu.

"Šta ti je s fićom? Vidio sam ga dolje ispred zgrade, izgleda gore od tebe."
"Ma, napili se za vikend, pobrali nekog psa."
"Ma da, šta, kao, ubili ga?"
"Nemam pojma. Splašili se murje. Zbrisali."

Mrma sliježe ramenima, a zatim odlazi u kuhinju.
Čujem kako pali plamenik na štednjaku, protežem se i zijevam.
Vraća se i sjeda do mene.

"Šta je? Šta si došo tak rano?"

Uzdahnem.

"Imam problema s kitom."

Gleda me, a onda prasne u smijeh.

"To se ide urologu. Ili veterinaru, u tvom slučaju."
"Mama ti se nije žalila jučer", kažem.
"Jedi smegmu", odvraća.
"Ne, sad ozbiljno. Kita mi se obratila neki dan. Sad stalno razgovara sa mnom."

Mrma trenutak šuti.

"I sad?"

Pogledam dolje.

"Sad ne. Zamolio sam je da šuti neko vrijeme. Duguje mi, jer sam je jučer pustio da preuzme kontrolu."
"Da preuzme kontrolu nad čim?"
"Nad mojim ljubavnim životom. Seksualnim."
"I?"
"I jebo sam. Neku crvenokosu. Mislim da još spava kod mene."

Mrma kimne i trenutak šuti.

"Čuj, a da zaboraviš urologa i lijepo odmah odeš psihologu? A?"
"Gle, ozbiljan sam. Ak mi ne vjeruješ, jebi si mamu."

Mrma uzdahne.

"Okej. Ajd sjedi. Smotat ću pa ćemo smislit nešto."

S pretinca ispod stola vadi rizle, duhan i skank i stavlja ih na stol.

"Smotaj ti", kaže, "Ja idem kavu zakuhat."

Smotam deblji džoint, ali s manje duhana, a onda tražim upaljač ispod stola.
Nema ga.

"Čuješ!" vičem Mrmi u kuhinju "Upaljač!"
"Evo sad ću!" odvraća.

Ulazi s tacnom na kojoj su dvije kave i upaljač.
Spušta tacnu na stol i opet sjedne pored mene.
Ja uzimam upaljač, palim džoint i povlačim dim.

"I kažeš, kita priča s tobom, a?"

Kimnem.

"I šta kaže?"

Pružam džoint Mrmi, a onda kažem:
"Pa ovisi o situaciji. Prilično je dobronamjerna zasad. Ali ne sviđa mi se to s preuzimanjem kontrole. Zato sam i htio s nekim pričati."

Mrma kimne i uvuče dim.

"A šta je problem? Pa jebo si."
"Da, ali se ne sjećam ničeg. To mi nije okej."
"Kako se ne sjećaš?"
"Nemam pojma. Ne sjećam se ni da smo se upoznali, ni da smo završili kod mene ni da smo se ševili. To me zbilja brine."
"I šta ćeš sad?"
"Ne znam. Mislim da ću morati porazgovarati s njim. Mislim da ću mu morati reći da to tako ne ide."
"O pička ti materina nezahvalna!"- čujem, a onda se moja desna ruka digne i snažno me ošamari preko lijevog obraza.

Vrisnem.

"Šta ti je, čovječe?" pita Mrma povlačeći se unatrag.
"Nisam ja! To je kita! Preuzela je kontrolu nad desnom rukom!"
"Prokleti mali ušljivi nezahvalni gnome!"

Ruka se opet diže, ali ovaj put udara me u trbuh.
Zgrčim se i zacvilim.

"Zgrabi je! Zgrabi je!" vičem Mrmi, ali on i dalje nepomično sjedi i bulji u mene.
"Crve smrdljivi kretenski, nakon svega što sam učinio za tebe!"

Ruka se diže, stišće u šaku i opet udara u lice.
Ispustim jauk, a onda vičem:

"Čuješ majmune! Zgrabi je! Zgrabi je odmah!"

Mrma se trzne, a onda poleti do mene i stisne desnu ruku s obje svoje.

"Oho! Evo porcije i za tvog prijatelja!"

Ruka se izmakne pa ispruženim kažiprstom i srednjakom pikne Mrmu u oči.

"Jebemti mater!" vikne Mrma i pušta me, rukama prekriva bolno mjesto.
"Ako misliš da možeš bez mene, onda me ni ne trebaš!"

Ruka se opet digne i ovaj put udari u međunožje.

"Da vidimo kako ćeš sad ševiti!"

Udara opet.
Mrma je još uvijek onesposobljen, a ja ne mogu disati, ne mogu se ni pomaknuti.
Onda naglo ustajem, ali ne svojom voljom.
Kita upravlja sa mnom kao da sam marioneta.

"Nezahvalni mali prljavi čmaru!" čujem dok hodam prema kupaoni.

Hodam retardirano, putem rušeći vazu i neku zdjelu sa stola, zapinjem za ormarić i padam, ali dižem se.
U kupaoni sam, osjećam da ću se ispovraćati, ali moju desnu ruku to nije briga, u sljedećem trenutku otkopčava mi šlic i skida hlače i bokserice.
Lijevu ruku ne mogu ni pomaknuti.
Tijelo se okreće lijevo-desno, hoda nekoliko koraka prema naprijed i uzima škare s vešmašine.

"Bilo mi je zadovoljstvo, sinko!"
"Neeeeeeeeeeee!"