Priče s 2. Raspričavanja (2. dio)

Iskre u očima

Kad je pao prvi ovogodišnji snijeg, Vera je sjedila kraj prozora pijuckajući crno kuhano vino i sjetila se svih svojih ljetovanja na otoku Silbi. Dok je tražila utjehu u samoći nakon ružnog razvoda, tamo je nalazila mira. Sjetila se i onog ljetovanja na otoku i privlačnog mještanina Marina. Nešto je bilo vražije u njegovu osmijehu kad ju je nagovarao da dođe na njegov brod. Ponudio ju je svojim crnim vinom i prženim srdelama. Pod utjecajem njega i vina uspjela se opustiti i prolila vino po njemu i sebi. Prstima joj je obrisao lice i nastavio dodirivati njezinu kosu. Miris njegove kože razbudio je njezine dugo zaleđene osjećaje. Zid koji je podigla oko sebe raspao se u komadiće. Silba je od otoka bijega i samoće postao za Veru otok ljubavi. Ljeto se završilo, vratila se u Zagreb, a iskre u očima su svi primjetili. Godinu je provela u iščekivanju ljeta. A ono joj je donijelo grubo iznenađenje i razočarenje. Marinove prste vidjela je u kosi druge žene i osjetila snažnu ljubomoru. Sjetila se tog osjećaja ljubomore kad je vidjela svog muža s prstima u kosi druge žene. Prošetela se rivom, sjela u konobu i popila čašu crnog vina. Obećala je sebi da više nitko neće ugasiti iskre u njezinim očima.

(grupu Lijepe dame činile su Mirjana, Vesna, Silvija i Sonja)

Jedan poziv mijenja sve

Evo što mi se desilo jučer nakon posla, normalna jesenska večer, sređujem stan, čistim, planiram večeru. Moj  Krešo ima mejlove i pozive kao da je još na poslu. Dok je u kupaoni zvoni njegov mobitel, pogledam a na displeju zgodna brineta uz ime "sestra"??? Krešo užurbano dolazi i javlja se, razgovor nastavlja u hodniku, šapće... Ne čujem o čemu se radi, ali sam sad već začuđena i ljubomorna.
Cijelu večer se grizem, ne pitam ga ništa, on ništa ne govori...nije li to ona njegova bivša koju je za malo oženio...Uvjerio me da je to odavno završeno. Spavamo svatko na svojoj strani kreveta.

Nakon neprospavane noći svanulo je krasno jutro, Krešo još čvrsto spava. Dok se spremam skuhati čaj zazvoni ponovo njegov mobitel s istom slikom na zaslonu, subota je...neradni dan!!!? Rastrzanih misli uhvatim vrelu ručku čajnika i divljački opečem prste. Guram ruku pod hladnu vodu dok otok sve više buja. U tom trenutku dolazi Krešo, kao da me ne vidi...ne postojim!? Uzima mobitel i povlači se u drugu prostoriju. Ne znam da li me više boli ruka ili srce, očajna sam...
Nakon par minuta dugih kao vječnost dolazi moj suprug, grli me, diže u zrak, vrti po kuhinji i ljubi: "nalazi su okej, upravo mi je sestra iz bolnice javila, svi markeri su uredni, nisam te htio opterećivati ranije..."

(grupu Tri plus jedan činili su Ado, Vesna, Zdenka i Olga)